Kneževi Vinogradi: razlika između inačica

[[Slaveni]] na ove prostore doseljavaju tijekom sedmog i osmog stoljeća. U desetom stoljeću sa dalekog istoka u osvajačkim pohodima dolaze [[Huni]] pod vodstvom Atile zvanim "bič božji". Ovako izmiješano stanovništvo, nakon Pacte convente (Zaključni sporazum) 1102. godine s Ugarskim kraljem Kolomanom, živi na ovim prostorima u uniji s Mađarima sve do 1526. godine (Mohačka bitka), kada na ove prostore prodiru [[Turci]] pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog. Turci na ovim prostorima ostaju sve do 1697. godine kada gube bitku kod Sente u sukobu s austrijskom vojskom pod vodstvom princa Eugena Savojskog. Od tada pa sve do prvog svjetskog rata ovim prostorima upravljaju Habsburgovci. Srbi na ove prostore, u većem broju, dolaze oko 1690. godine pod vodstvom vladike Arsenija Čarnojevića III. Marija Terezija sredinom osamnaestog stoljeće ovdje doseljava Hrvate s prostora bosanske posavine, Hercegovine i Dalmacije, kao i njemačko stanovništvo, Podunavske Švabe, iz južne Bavarske i Austrije. [[Židovi]] se na ovim područjima pojavljuju oko 1770. godine. Porazom Austrougarske carevine, vlast preuzima Kraljevina SHS-a do 1929. godine, a zatim Kraljevina Jugoslavija sve do drugog svjetskog rata, kada tijekom 4 godine rata ovim prostorima upravlja Kraljevina Mađarska. Nakon drugog svjetskog rata pa sve do domovinskoga rata vlast na ovim prostorima ima, prvo FNRJ a zatim SFRJ. Neposredno, po završetku drugog svjetskog rata, komunističke vlasti s ovih prostora protjeruju Švabe i doseljavaju Zagorce i Međimurce, kao i manji dio stanovništva, pretežito srpske nacionalnosti, iz Banovine. Domovinskim ratom ovo područje se integrira u politički i gospodarski sustav Republike Hrvatske. Većinsko stanovništvo u Općini Kneževi Vinogradi su [[Mađari]], zatim slijede [[Hrvati]] pa [[Srbi]]. Poslije domovinskoga rata struktura stanovništva se dijelom izmijenila ali ne u bitnim odnosima.<ref>Taslidžić, BracaDavorin: 11"Na vratima naroda, na granici svjetova", knjižnica popularna povijest, svezak 1., Beli Manastir, 1999. str. 35, 39, 52, 116</ref>. <ref>Taslidžić, Davorin:40 "Osmanski pečat", 22biblioteka/stoljeća naroda, svezak 1., prosincaBeli 2011Manastir, 2001., (CET)str. 62, 63</ref>.