Dražen Budiša: razlika između inačica

U kolovozu [[1991.]] godine postaje ''[[ministar bez lisnice]]'' u [[Treća Vlada Republike Hrvatske|Vladi demokratskog jedinstva]], iz koje istupa u veljači [[1992.]] godine. Na predsjedničkim izborima [[1992.]] godine doživljava poraz od Franje Tuđmana, ali uskoro HSLS postaje najjača opozicijska stranka.<ref name="Moljac"/> Unutarstranački obračuni, kao i gotovo prepolovljen izborni rezultat [[1995.]], rezultiraju njegovim odstupanjem s mjesta predsjednika HSLS-a.<ref name="Moljac"/> Potom postaje predsjednik Velikog vijeća HSLS-a, ali i tu funkciju napušta nakon što je većinom glasova odlučeno da se prekinu pregovori s HDZ-om, koje je on zagovarao<ref name="Moljac"/>. Kasnije će mnogi njegovi stranački puleni (Božičević, Tadić, Rožić, Zorić, Ropuš, Herak) prijeći u HDZ. [[1995.]] godine izabran je za [[gradonačelnik]]a Zagreba, ali Tuđman tada nije želio "dopustiti oporbenu situaciju u Zagrebu" te Budišu nije potvrdio.<ref name="SD"/> HSLS se definitivno raspada u jesen [[1997.]] godine.

[[Vlado Gotovac]] tada osniva [[Liberalna stranka|Liberalnu stranku]] (LS), a Budiša se vraća na čelo HSLS-a. S govornice traži ključeve prostorija u Amruševoj (gdje je sjedište stranke), a poziranje Stephanu Lupinu u [[mussolini]]jevskoj pozi opravdava izjavom: "Sve je kriv onaj Latino." Suprostavlja se IDS-u zbog Deklaracije o višejezičnom i multikulturalnom karakteru Istre, tumačeći da Hrvati time postaju nacionalna manjina u tom dijelu zemlje.<ref name="Moljac"/> Tada poručuje IDS-ovcima: "Nitko me u ovih nekoliko godina nije ovako uvrijedio."

Uz posredovanje američkog "International Republican Institute"(IRI) - čije je djelovanje u Hrvatskoj kome je svrha bilo svrgavanje "autoritarnog režima Franje Tuđmana" financirala američka federalna agencija USAID<ref>[http://pdf.usaid.gov/pdf_docs/PDACG853.pdf "Croatia Closeout Report July 2001 - June 2004"], INTERNATIONAL REPUBLICAN INSTITUTE - Agency for International Development, str. 1, pristupljeno 21.9.2014.</ref> - u [[kolovoz]]u [[1998.]] godine Ivica Račan i [[Dražen Budiša]] potpisuju sporazum o suradnji dviju stranaka i traže raspisivanje prijevremenih izbora. Makar je na [[Hrvatski parlamentarni izbori 1995.|Hrvatskim parlamentarnim izborima 1995.]] HSLS bio dobio više (11,55%) glasova nego [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|SDP]] (8,93%), Budiša je pristao na koalicijske odnose u kojima je [[Ivica Račan]] poslije vodio vladu, a SDP državnu politiku.

Nakon pobjede koalicije šest stranaka ([[SDP]]-[[HSLS]]-[[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-[[LS]]-[[Hrvatska narodna stranka|HNS]]-[[Istarski demokratski sabor|IDS]]) na [[Hrvatski parlamentarni izbori 2000.|parlamentarnim izborima 2000.]], [[Ivica Račan]] nudi Budiši mjesto predsjednika [[Hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]], što on odbija nadajući se pobjedi na [[Hrvatski predsjednički izbori 2000.|predsjedničkim izborima 2000.]] Nakon poraza u drugome krugu od [[Stjepan Mesić|Stjepana Mesića]], postaje saborski zastupnik. Zbog podjele u HSLS-u oko glasovanja o povjerenju Vladi Ivice Račana zbog izručenja hrvatskih generala Haškom sudu u ljeto [[2001.]] Budiša podnosi ostavku na dužnost predsjednika HSLS-a, ali na izbornom saboru stranke u veljači [[2002.]] godine Budiša ponovno postaje predsjednikom HSLS-a.

NaNakon ovog razdoblja 2000. - 2004. godine, na [[Hrvatski parlamentarni izbori 2003.|parlamentarnim izborima 2003.]] HSLS je u koaliciji s [[DC]]-om osvojio tek tri zastupnička mjesta (HSLS dva i DC jednoga), što je uzrokovalo međusobne sporove u stranci, koji su i naveli Budišu na podnošenje neopozive ostavke.