Razlika između inačica stranice »Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije«

č
(č)
 
=== Zbivanja na području bivše Jugoslavije ===
 
[[Datoteka:Croatian War 1991 Vukovar destruction.jpg|minijatura|Razoreni Vukovar]]
 
 
=== Osnivanje Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju ===
 
[[Datoteka:ICTY 2006-01-16.jpgJPG|mini|250px|Zgrada suda]]
 
Rezolucijom 827 od 25. svibnja 1993., Vijeće sigurnosti ustanovilo je sudbeno tijelo, čiji je skraćeni naziv "Međunarodni kazneni tribunal za bivšu Jugoslaviju" (eng. ''International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia'', fra. ''Tribunal pénal international pour l'ex-Yugoslavie''). Puni naziv suda glasi "Međunarodni tribunal za kažnjavanje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na području bivše Jugoslavije". Uz Rezoluciju prihvaćeno je izvješće Glavnog tajnika UN-a kojemu je pridodan Statut tog Tribunala.<ref name=vdbp400>Degan, Pavišić, 2005., str. 400.</ref>
 
Taj Tribunal je prvi koji nije osnovan sporazumom čak niti pobjedničkih država nakon nekog rata, nego rezolucijom na temelju poglavlja VII. [[Povelja Ujedinjenih naroda|Povelje UN-a]]. Time i njegov Statut pravno obvezuje sve države članice UN-a. Počeo je djelovati 18. studenog 1993. u svom sjedištu u [[Den Haag|Den Haagu]] u [[Nizozemska|Nizozemskoj]]. Postoje kritike kako je osnivanje takvog suda bilo protupravno. Međutim, Prizivno vijeće Tribunala je u presudi ''[[Duško Tadić|Tadić]]'' od 2. listopada 1995., s uvjerljivim pravnim razlozima odbacilo mnogobrojne argumente obrane optuženika kojima je osporavana nadležnost Vijeća sigurnosti UN-a da ustanovi to ''ad hoc'' kazneno sudbeno tijelo. U toj presudi navedeno je da ustanovljenje Tribunala ne znači da je Vijeće sigurnosti na njega delegiralo neke svoje dužnosti, niti znači uzurpaciju dužnosti drugih tijela UN-a, nego "mjeru koja doprinosi ponovnom uspostavljanju i održanju mira u bivšoj Jugoslaviji". No, u svojoj kasnijoj praksi, Tribunal je sebi pridavao na svoju štetu neke dužnosti koje prema na čelu specijalizacije ne spadaju u kazneni sud.<ref name=vdbp400/>
 
Sudce bira [[Opća skupština Ujedinjenih naroda|Opća skupština UN-a]] s liste između 22 i 33 kandidata koju predlaže Vijeće sigurnosti. Biraju se na četiri godine s mogućnošću ponovnog izbora. Tribunal se sastoji od vijeća od po tri člana koja presuđuju u prvom stupnju te od Prizivnog vijeća od pet sudaca. U početku se Tribunal sastojao od jedanaest sudaca podijeljena u dva prvostupanjska vijeća od po tri sudca, te u Prizivno vijeće od pet sudaca. Rezolucijom Vijeća sigurnosti 1166 od 13. svibnja 1998., taj je propis izmijenjen i predviđeno je ustanovljenje i trećeg prvostupanjskoj vijeća od tri nova sudca.<ref name=vdbp400/>
U čl. 2. formuliraju se "''teška kršenja [[Ženevske konvencije|Ženevskih konvencija]] iz 1949.''", i to kako slijedi: (a) namjerno ubojstvo; (b) mučenje i neljudsko postupanje, uključujući biološko eksperimentiranje; (c) namjerno nanošenje teške patnje ili ozbiljne ozlijede tijela ili zdravlja; (d) opsežno uništavanje i oduzimanje imovine koje nije uvjetovano vojnom potrebom, a poduzeto je protupravno i samovoljno; (e) prisiljavanje ratnih zarobljenika ili civila na služenje u neprijateljskim snagama; (f) namjerno uskraćivanje ratnim zarobljenicima ili civilima prava na pravičan i nepristran sudski postupak; (g) nezakonitu deportaciju ili premještanje civila ili njihovo nezakonito zatočenje; (h) uzimanje civila kao talaca.<ref name=vdbp401/>
 
Kako je Tribunal nadležan za međunarodne zločine koji proizlaze iz općeg običajnog međunarodnog prava, a ne iz posebnih ugovornih obveza, tako u njegovoj nadležnosti nisu teška kršenja koja predviđa Dopunski protokol I. Ženevskih konvencija od 1977., kao što je poduzimanje napada na građevine ili instalacije koje sadrže opasne sile uz saznanje da će takav napad uzrokovati prekomjerne gubitke života, povrjede civila ili oštećenje civilnih objekata.<ref name=vdbp401>Degan, Pavišić, 2005., str. 401.</ref>
 
U komentaru tog članka izloženom u izvješću Glavnog tajnika UN-a, ističe se da te Ženevske konvencije obuhvaćaju srž običajnog prava primjenljivog u međunarodnim oružanim sukobima. U odluci Prizivnog vijeća Tribunala u slučaju ''Duško Tadić'' od 2. listopada 1995., navodi se: "...na današnjem stupnju razvitka prava, članak 2. Statuta primjenjuje se jedino na prijestupe počinjene u kontekstu međunarodnih oružanih sukoba".<ref name=vdbp401/>
 
Čl. 3. Statuta formulira "''kršenja zakona i običaja rata''".<ref name=vdbp402>Degan, Pavišić, 2005., str. 402.</ref>
 
Ta su kršenja obuhvaćena u Pravilniku pridodanom uz Četvrtu hašku konvenciju iz 1907., o zakonima i običajima rata na kopnu, iako ne sva. U komentaru se poziva na navod nürnberške presude iz 1946. da su do 1939. te odredbe priznavali svi civilizirani narodi i bile su smatrane iskazom zakona i običaja rata. U naprijed navedenoj presudi ''Duško Tadić'', ustanovljeno je da "...po članku 3. Međunarodni tribunal ima sudbenost glede djela navedenih u optužnici, bez obzira jesu li se zbila u unutarnjem ili međunarodnom oružanom sukobu...".<ref name=vdbp402/>
 
Odgovornost za kršenje obuhvaća, ali se prema čl. 3. ne ogranučuje, na: (a) uporabu otrovnog ili drugog oružja čijim se korištenjem nanosi nepotrebna patnja; (b) samovoljno uništavanje gradova i sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom potrebom; (c) napad ili bombardiranje bilo kojim sredstvima nebranjenih gradova, sela, objekata ili zgrada; (d) osvajanje, uništavanje ili namjerno oštećenje ustanova namijenjenih vjeri, dobrotvornim svrhama, odgoju, umjetnosti i znanosti, povijesnih spomenika, umjetnina i znanstvenih djela; (e) pljačkanje javne i privatne imovine.<ref name=vdbp402/>
 
U čl. 4. predviđa se nadležnost Tribunala za kažnjavanje ''[[Genocid|genocida]]'', koji je definiran strogo prema člancima II. i III. [[Konvencija o genocidu|Konvencije o genocidu]] iz 1948. U komentaru toga članka ponavlja se navod iz Konvencije da se taj zločin može počiniti u doba mira i u doba rata.<ref name=vdbp402/>
 
Genocid je svako dalje navedeno djelo "počinjeno s namjerom da se u cijelosti ili djelomično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina", kao što je: (a) ubijanje pripadnika skupine; (b) nanošenje teške tjelesne ili duševne povrjede pripadnicima skupine; (c) namjerno nametanje skupini takvih životnih uvjeta kojima je cilj njezino postupno ili djelomično uništenje; (d) nametanje mjera s namjerom sprječavanja porođaja u okviru skupine; ili (e) prisilno premještanje djece iz skupine u neku drugu skupinu.<ref name=vdbp402/>
 
Kažnjiva su sljedeća djela: (a) genocid; (b) urota kojoj je cilj genocid; (c) izravno i javno poticanje na genocid; (d) pokušaj počinjenja genocida; (e) sudioništvo u genocidu.<ref name=vdbp402/>
 
Konačno, čl. 5. Statuta predviđa kažnjavanje za ''[[Zločin protiv čovječnosti|zločine protiv čovječnosti]]''.<ref name=vdbp403>Degan, Pavišić, 2005., str. 403.</ref>
 
Komentar toga propisa ističe da su ti zločini bili najprije priznati u Statutu i u presudi [[Nürnberški proces|Nürnberškog tribunala]], te u Zakonu br. 10. Kontrolnog povjerenstva za Njemačku. Dakle, prije [[Londonski sporazum o Međunarodnom vojnom tribunalu|Londonskog sporazuma]] iz 1945., ti zločini nisu bili predmetom ugovorne kodifikacije. U tome se komentaru dalje navodi da su u sukobu na području bivše Jugoslavije takva neljudska djela dobila oblik tzv. "etničkog čišćenja" kao i rasprostranjenog i sustavnog silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja, uključujući i prisilno prostituiranje. Bitno je, dakle, da to nisu novi međunarodni zločini, nego samo neki posebni oblici otprije priznatih zločina protiv čovječnosti.<ref name=vdbp403/>
 
Čl. 5. navodi sljedeće zločine počinjene u oružanom sukobu, kako međunarodnog tako i unutarnjeg značaja, a koji su upereni protiv civilnog pučanstva: (a) ubojstvo; (b) istrjebljenje; (c) porobljavanje; (d) protjerivanje; (e) zatočenje; (f) mučenje; (g) silovanje; (h) proganjanje na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; (i) ostali neljudski postupci.<ref name=vdbp403/>
 
U tekstu čl. 5. zločini protiv čovječnosti više se ne povezuju s izvršenjem drugih zločina iz tog Statuta. Oni time postaju samostalna skupina međunarodnih zločina koji mogu biti počinjeni bilo u međunarodnom ili nemeđunarodnom oružanom sukobu, ali i u doba mira. Tribunal ih je s pravom primjenjivao kao takve.<ref name=vdbp403/>
 
 
== Kritika ==
 
*Bivša glasnogovornica suda [[Florence Hartmann]] kritizira da je sud dozvolio Srbiji zaštitili dokumente od 'vitalnih nacionalnih interesa'. Zbog objavljivanja povjerljivih odluka tog suda, kojima se potvrđuje odobravanje zaštitnih mjera za ratne dokumente koji ukazuju na direktnu umiješanost [[Srbija|Srbije]] u [[genocid]]u osuđena je na kaznu od 7.000 €.<ref>{{cite news|url=http://www.sense-agency.com/icty/florence-hartmann-case-conviction-and-sentence-upheld-on-appeal.29.html?cat_id=1&news_id=13029|title=FLORENCE HARTMANN CASE: CONVICTION AND SENTENCE UPHELD ON APPEAL|date=19 July 2011|publisher=Sense Agency|accessdate=21 July 2011|location=The Hague}}</ref>
*[[Klaus-Peter Willsch]] u odnosu na prvostupanjsku osudu generalu [[Ante Gotovina|Anti Gotovini]], u kojoj se za pokojnog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana posthumno utvrđuje da je sudjelovano u "udruženom zločinačkom pothvatu" usporeduje slučajem iz [[897]]. kada je papa [[Stjepan VI.]] dao ekshumirati leš pape [[Formoz]]a, staviti na ispitivanje i posthumno ga proglasilo krivim.
88

uređivanja