Razlika između inačica stranice »Komunistička partija Hrvatske«

dodatak
(dodatak)
S povratkom [[Tito|Josipa Broza]] iz emigracije, započinje rad na stvaranju Komunističke partije Hrvatske. [[14. travnja]] [[1937]]., Broz u svom izvještaju o položaju [[KPJ]] u zemlji daje prikaz stanja u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. U njemu on osobito ističe da je [[zagreb]]ačku partijsku organizaciju koju je našao u vrlo lošem stanju, zbog udaraca dobivenih u brojnim provalama u partijske urede.
 
Nakon toga on oblikuje grupu koja preuzima rad oko pripreme osnivačkog kongresa u KPH. Osnivački kongres (»krnji kongres«)<ref name="OKP">(Kladarin et. al, 1958., 46.)</ref> održan je u noći između [[1. kolovoza|1.]] i [[2. kolovoza]] 1937. u [[Anindol]]u kraj [[Samobor]]a. Bilo je nazočno između 16 i 19<ref>Krušelj, Željko. ''Odgovor na buržoaski nacionalizam'' // Danas, NIŠPRO Vjesnik, Zagreb, Godina VI, Broj 285, 4. kolovoza 1987., [http://books.google.hr/books?lr=&cd=20&id=rv_sAAAAMAAJ&q=Piecku str. 66.,] (64. – ...), {{ISSN|0351-8221}} {{Citat|Broj i sastav sudionika Anindolskog kongresa vrlo je teško pouzdano utvrditi. Iz pisma koje je Tito 28. kolovoza 1937. uputio Wilhelmu Piecku, članu sekretarijata Izvršnog komiteta Kominterne, razabiremo da se radilo o »19 delegata iz svih najvažnijih okruga«.|Krušelj, 1987., 66.}}</ref> delegata koji su predstavljali partijske organizacije iz šireg područja [[Osijek]]a, [[Split]]a, [[Sisak|Siska]], [[Sušak]]a, [[Varaždin]]a i [[Zagreb]]a, a referat je podnio [[Josip Broz]] te je istakao da se [[KPJ]] zauzimala ne samo za radnička prava, nego i za nacionalnu slobodu. Rad Osnivačkog kongresa ograničio se na analizu tadašnje situacije partijskih organa u Hrvatskoj i smjernice budućeg rada na izgradnji KPH. Na kongresu je izabran i Centralni komitet (izvorno [[Glavni odbor Komunističke stranke Hrvatske]]) . U njega je ušlo 12 članova: [[Đuro Špoljarić]] – sekretar (hrv. ''tajnik''),<ref name="Krušelj">Krušelj, Željko. ''Odgovor na buržoaski nacionalizam'' // Danas : informativno-politički tjednik, NIŠPRO Vjesnik, Zagreb, Godina VI, Broj 285, 4. kolovoza 1987., [http://books.google.hr/books?cd=2&id=rv_sAAAAMAAJ&q=%C4%90uro+%C5%A0poljari%C4%87 str. 66.] (64. – ...) {{ISSN|0351-8221}}</ref> [[Pavle Gregorić]], [[Andrija Žaja]], [[Josip Kraš]], [[Božidar Adžija]], [[Anka Butorac]], [[Ivan Dujmić]] (jedini iz [[Hrvatsko primorje|Hrvatskoga primorja]]), [[Marko Orešković]], [[Drago Petrović]], [[Vlado Janić|Vlado Janić Capo]], [[Vicko Jelaska]] (PK KPJ za Dalmaciju) i [[Lovro Kurir]]. U samim počecima službeni je naziv stranke bio Komunistička stranka Hrvatske, no ubrzo je riječ „stranka“ zamijenjena riječju „partija.“
 
Delegati su bili: [[Božidar Adžija]], [[Josip Broz Tito|Josip Broz]], [[Anka Butorac]], [[Ivan Dujmić]], [[Pavle Gregorić|Pavle Gregorić Brzi]], Vlado Janić Capo, [[Vicko Jelaska]], [[Rade Končar]], [[Josip Kraš]], [[Lovro Kurir]], Marko Orešković, [[Drago Petrović]], [[Stevo Rukavina]], [[Rudi Šimić]] i [[Andrija Žaja]].
 
== Do Drugoga svjetskog rata ==
 
Glavni odbor Komunističke stranke Hrvatske traži stvaranje ''Narodne fronte za slobodu i demokraciju''. Prvi značajniji potez KPH bilo je osnivanje [[Narodna fronta|Narodne fronte]], koja je trebala predstavljati široki narodni pokret. Ubrzo će međutim doći do sukoba unutar vodstva KPH i to poglavito s obzirom na odnos prema [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatskoj seljačkoj stranci]] čiji je utjecaj u narodu sve više jačao. Usto, napravljeno je više ozbiljnijih propusta u reagiranju na važne političke događaje u zemlji, poput neizlaska na izbore za skupštinu [[1938]]. U jesen [[1939]]. započinje stoga reorganizacija KPH, a utjecaj komunista raste u Hrvatskoj, zbog čega onda ban [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]], uz podršku HSS-a, zabranjuje rad svim organizacijama koje je kontrolirala KPH, a njihova se novinska izdanja strogo nadziru i cenzuriraju. Narodna fronta otada svaki važniji događaj u političkom životu prati organiziranjem demonstracija. U kolovozu [[1940]]. održana je Prva zemaljska konferencija KPH, na kojoj je KPH ocijenjena kao najbrojnija partijska organizacija u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]].
 
Dok je 1940. KPH još zastupala pacifističku liniju, približavanjem vladajućeg režima [[trojni savez|Trojnom savezu]], KPH zauzima sve jasnije stajalište o potrebi obrane zemlje. Premda nije postojala formalna odluka partije, ipak su bili hrvatski komunisti ti koji su prvi započeli oružani otpor protiv fašizma, kad su [[22. lipnja]] [[1941]]. osnovali [[Prvi sisački partizanski odred]] (vidi: [[Dan antifašističke borbe]]). Vodeća je bila uloga KPH i Narodne fronte u kasnijem oružanom otporu, kao i prilikom uspostavljanja [[ZAVNOHZemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|Zemaljskoga antifašističkoga vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske]]-a.
 
== Nakon Drugoga svjetskog rata ==
{{glavni|Savez komunista Hrvatske}}
Nakon oslobođenja zemlje, KPH, kao dio [[KPJ]], preuzima vlast u Hrvatskoj. Godine [[1952]]. KPH mijenja ime u Savez komunista Hrvatske. Nakon demokratskih promjena početkom 1990.-ih godina djeluje pod imenom "[[Socijaldemokratska partija Hrvatske]]", te je do sada u dva mandata predvodila vladajuću većinu u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] i [[Vlada Republike Hrvatske|Vladi]] RH[[Republika Hrvatska|Republike Hrvatske]].
 
== Sekretari Centralnog komiteta KPH-SKH ==
Pred prvih slobodnih izbora [[1990]]. mijenja ime u '''Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena'''. Koristi kraticu '''SDP'''. Kasnije mijenja ime u '''[[Socijaldemokratska partija Hrvatske]]''', koje i danas nosi.
 
SDP je u posjedu cjelokupnecjelokupnoga arhivskearhivskoga građegradiva iz vremena kada je vladao [[Socijalistička RepublikeRepublika Hrvatska|Socijalističkom Republikom Hrvatskom]], te je za sada (2014. godine) pristup tojtom građigradivu moguć samo uz odobrenje SDP-a. U lipnju 2014. godine dr. sc. [[Ivica Lučić]] sa Hrvatskog instituta za povijest optužuje vrh SDP da pristup dozvoljava samo svojim pristalicama, koji potom prezentiraju samo informacije koje u boljem svjetlu prikazuju djelovanje komunističke partije: "Za neke neovisne, kritične istraživače nema uopće govora da će doći do takvog gradiva, čak niti gradivo nekadašnjih Komiteta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu koji nisu bili partijska institucija, nego državna, ali i to gradivo smješteno je unutar partijskog i morate i zato tražiti dopuštenje SDP-a".<ref>[http://narod.hr/hrvatska/ima-onih-koji-sprjecavaju-pristup-arhivu-udbe-starom-30-40-godina-ali-ti-isti-ce-otvoriti-tudmanov-arhiv/ "SDP u arhivu SKH i “Udbe” pušta samo apologete; Tuđmanova arhiva za političku uporabu"], Anita Maćašević za "Narod.hr" Anita Maćašević, 09.06.2014.</ref> Inače je izučavanje povijesti u razdoblju od drugog svjetskog rata pa do kraja [[komunizam|komunističke vladavine]] praktično nemoguće bez pravilnog valoriziranja činjenica o radu tijela Partije - jer je državna vlast u tadašnjem [[Jednostranački sustav|jednostranačkomom sustavu]] bespogovorno provodila odluke Partije, te se upravo o najvažnijim stvarima na sjednicama državnih tijela najmanje raspravljalo; rasprave su se o takvim stvarima vodile upravo na partijskim forumima.
 
Godine [[2006.]] u Vukovaru je ponovno osnovana stranka koja nosi naziv Komunistička partija Hrvatske i koja nema nikakve veze s SDP-om.
 
== Vidi još ==
 
== Literatura ==
*Kladarin, Đuro; Mardešić, Ivo; Mrazović, Karlo; Saili, Dragutin; Šimić, Rudi; Trbojević, Mane <small>(redak.)</small> '''''Osnivački kongres '''Komunističke partije Hrvatske''''', Naprijed, Zagreb, 1958.
 
== Izvori ==