Mladen Lorković rodio se u Zagrebu [[1909.]] godine u obitelji političara i pravnika [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]]. Već kao gimnazijalac aktivni je pristaša [[Stranka prava|Hrvatske stranke prava]]. Studira pravo u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja nakon uvođenja [[ŠestosijeanjskaŠestosiječanjska diktatura|šestosiječanjska diktature]] prijeti mu uhićenje, pa [[15. studenog|15. studenoga]] [[1929.]] godine odlazi u emigraciju. Nastavlja studij prava u [[Innsbruck]]u te u [[Berlin]]u gdje postiže doktorat. Postaje bliski suradnik [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]] i predstavnik [[ustaše|ustaškog pokreta]] za [[Njemačka|Njemačku]], a zatim i za sve europske zemlje osim [[Italija|Italije]]. Ustašku zakletvu položio je [[1934.]] godine. Nakon [[atentat]]a na kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] kraće vrijeme u Njemačkoj je zatvoren. Pušten je sredinom veljače [[1935.]] godine odlukom suda koji odbija njegovo izručenje Jugoslaviji. Godine [[1937]]. biva u Njemačkoj ponovno uhićen i saslušavan te nakon što je pušten privremeno se sklanja u [[Mađarska|Mađarsku]].
Godine [[1939.]] vraća se u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviju]]. Uz [[Mile Budak|Milu Budaka]] najistaknutiji [[povratnik]]. Suradnik je glasila ''[[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatski narod]]'' i urednik ilegalnog glasila ''Hrvatska pošta''. Godine [[1940.]] po odredbi vlasti [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] zatvoren u [[Lepoglava (tamnica)|Lepoglavi]], a zatim u logoru za političke zatvorenike Krušćica kraj [[Travnik]]a. Godine [[1941.]] bježi iz logora. U Zagrebu sudjeluje u pripremama za proglašenje [[NDH]]. Jedan je od petorice potpisnika izjave od [[30. ožujka]] [[1941.]] (potpisi prikupljani [[5. travnja]] [[1941.]]), koja sadrži proglašenje NDH i poziv njemačke da tu državu prizna..<ref name="Tko je tko">Tko je tko u NDH, pristupljeno 27. kolovoza 2014.</ref>{{pojasniti|na kojoj stranici?}}<!-- starija inačica teksta "kojom se zahtijeva njemačka pomoć u uspostavi samostalne hrvatske države" --> Nakon uspostave [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], [[Ante Pavelić|Pavelić]] ga, [[9. lipnja]] [[1941]]., imenuje za ministra vanjskih poslova. (U početku je Pavelić sam nosio tu funkciju, da osigura potpisivanje [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskih ugovora]].) Vodi pronjemačku politiku, nastojeći suzbiti talijanske pretenzije prema teritoriji [[NDH]] (reokupacija Druge i Treće zone u kolovozu i rujnu [[1941]].). U studenom 1941. prilikom posjeta Njemačkoj, [[Adolf Hitler]] ga je odlikovao [[Red njemačkog orla|Velikim križem njemačkog orla s lentom]].<ref name="49 mjeseci, 219">[[Ivan Košutić]] – ''Rađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH'', Stručna i poslovna knjiga d.o.o., 1997., str. 219</ref>
Priprema "Spomenicu" o talijanskoj suradnji sa [[Četnici u NDH|četnicima]], koju predaje talijanskom ministru vanjskih poslova grofu [[Galeazzo Ciano|Cianu]] [[26. siječnja]] [[1943.]] godine.
