Inačica od 08:32, 6. rujna 2014. (uredi) MaGa (razgovor \| doprinosi) m (vraćen predložak) ← Starija izmjena		Inačica od 07:15, 25. rujna 2014. (uredi) (ukloni ovu izmjenu) Kubura (razgovor \| doprinosi) (Tekst bez izvora.) Novija izmjena →
{{izvor}} ~~[[Datoteka:Mato Vodopić.jpg\|mini\|130px\|Mato Vodopić''']]~~ '''Mato Vodopić''' ([[Dubrovnik]], [[13. prosinca]] [[1816]]. - Dubrovnik, [[13. ožujka]] [[1893]].), [[Hrvatska\|hrvatski]] teolog, književnik i prirodoslovac. Studirao je [[filozofija\|filozofiju]] i [[teologija\|teologiju]] u Zadru. Bio je [[Dubrovačka biskupija\|dubrovački]] [[biskup]] od [[1882]]. do [[1893]]. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak [[realizam (književnost)\|realizmu]]. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao [[Bogoslav Šulek\|B. Šuleku]]. U časopisu "[[Slovinac]]" samostalno je objavio dva popisa imena [[ptice\|ptica]] i [[gmazovi\|gmazova]]. Nakon [[1849]]. godine kuća braće Pucić je postala centar okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (sem braće Pucić i Mate Vodopić) [[Antun Kaznačić]], kolovoz Kaznačić, Antun Paško Kazalić, [[Mato Natali]], [[Pero Marinović]], [[Ivo Vojnović]], [[Frano Supilo]] i mnogi drugi. Pridruživši se pokretu Srba katolika, Mato je podržavao ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a onda ulazak u jednu unitarnu jugoslavensku državu. Život Mate Vodopić predstavlja način života jednog pripadnika kulturne obnove Dubrovnika, gdje su se Dubrovčani, iako svi rimokatolici, izjašnjavali kao Srbi i Talijani. Njegov prvi rad, roman [[Marija Konavoka]] je ostao nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili ''Nitko Vodopić'' (Matov brat), [[Juraj Carić]] i [[Marcelu Kušar]]. Njegov drugi rad, kratki roman, [[Tužna Jele]] je završen [[1868]]. godine, i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima (mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine. Sve tri Vodopić knjige su tiskane u tiskari [[Dragutina Pretnera]], gdje su se tiskala djela na hrvatski jeziku i ćirilici. Od [[1878]]. do [[1884]]. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu [[Slovinac]]. Još dvije knjige koje je poslije napisao su [[Đenevrija]]: Pilarska pripovijest i Pesme Mate Vodopić. Godine [[1880]], 9. ožujka, dubrovačka općina je prihvatila ponudu Srpska dubrovačke omladine da se podigne spomenik na 300. godišnjicu rođenja pjesnika Dživa Gundulića i imenovala je komisiju, u kojoj su bili [[Medo Pucić]], [[Pero Budmani]], Ivo Kaznačić, [[Luko Zore]] i Mato Vodopić , koja je imala zadatak organizirati podizanje spomenika. ==Djela== [[Kategorija:Životopisi, Dubrovnik]] [[Kategorija:Hrvatski biskupi]] ~~[[Kategorija:Dubrovački srbokatolički pokret]]~~

Razlika između inačica stranice »Mato Vodopić«

Mato Vodopić (uredi)

Inačica od 07:15, 25. rujna 2014.