Wikipedija

Što je povijest? (Carr): razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m lektura
Redak 90:
Teorije koje naglašavaju ulogu slučanosti prevladavat će među onim grupama ili nacijama koje se nalaze na začelju povijesnih zbivanja. ''(str. 83)''
 
»Svijet povjesničara, poput svijeta znanstvenika, nije fotografska preslika stvarnog svijeta, već samo radni model koji mu omogućava da ga, više ili manje uspješno, shvati i njime ovlada.« ''(str. 86)'' »Povijest je (…) proces selekcije utemeljen na povijesnom značenju događaja.« ''(str. 87)'' ''(U ovoj rečenici u prijevodu bi moglo stajati '''historija''', tj. prošla zbilja kako je rekonstruiraju povjesničari, a ne sama ta zbilja. Vidi članak [[historija]] za te terminološke dileme.)'' PovjesnoPovijesno istraživanje je '''"selektivni sistem"''' ne samo činjenica, nego i uzročno-posljedičnih nizova: povjesničar bira one koji su povijesno značajni, a mjerilo povijesnog značaja je njegova sposobnost da ih uklopi u svoj model racionalnog objašnjenja i interpretacije. Povjesničar odbacuje kao "slučajnost" one uzročno-posljedične nizove koji su irelevantni, koji nisu podložni '''racionalnoj interpretaciji''' i nemaju '''značenja''' ni za prošlost ni za sadašnjost. ''(str. 88)'' Racionalna su ona objašnjenja koja imaju neki cilj. Tako razlikujemo racionalne i slučajne uzroke: '''racionalni uzroci''' vode korisnim generalizacijama. ''(str. 89)'' »Upravo ova ideja o cilju kojem težimo pruža nam ključ za razumijevanje uzročnosti u povijesti; to nužno uključuje '''vrijednosne prosudbe'''. Interpretacija u povijesti je (…) uvijek povezana s vrijednosnim prosudbama, dok je uzročnost povezana s interpretacijom.« ''(str. 89)''
 
Značenje i cilj vezani su uz budućnost, ne sadašnjost. »Linija razgraničenja između prapovijesti i povijesti prelazi se u onom trenutku kada ljudi prestaju živjeti samo u sadašnjosti i postaju svjesno zainteresirani za svoju prošlost i budućnost. (…) Pretpostavljam da dobri povjesničari, rezmišljali oni o tome ili ne, imaju urođeni osjećaj za budućnost.« ''(str 90)''
Redak 115:
U proteklih 200 godina većina povjesničara vjerovala je, svjesno ili nesvjesno, da se čovječanstvo kreće ka boljem, višem: [[vigovci]] i [[liberalizam|liberali]], [[hegelijanci]] i [[marksizam|marksisti]], [[teologija|teolozi]] i [[racionalizam|racionalisti]]. ''(str. 104-105)'' Reakcija na taj stav: atmosfera strepnje i pesimizma. Teolozi koji smisao povijesti traže izvan nje same i [[skepticizam|skeptici]], koji kažu da nema smisla, da se vrijednosti ne mogu izvoditi iz činjenica, niti "'''trebalo bi'''" iz "'''jest'''". ''(str. 105)''
 
Što je kriterij procjene? Povjesničari se bave pobjednicima. Bave se onim što su ljudi učinili, a ne onim što su propustili učiniti. PovjesnoPovijesno je značajno što je uspjelo, ono što funkcionira, a ne neko načelo koje polaže pravo na univerzalnu vrijednost. Zato [[Isaiah Berlin]] hvali [[Otto von Bismarck|Bismarcka]] kao genija, a kudi [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II]], [[Maximilien Robespierre|Robespierrea]], [[Lenjin]]a i [[Adolf Hitler|Hitlera]]. ''(str. 105-106)'' No u povijesti postoji i ono što bih nazvao "odgođenim uspjehom". Prihvaćam kriterij sir Isaiha Berlina: »ono što najbolje funkcionira«, ali sam zbunjen uskim ui kratkoročnim vremenskim okvirima u kojima ga on primjenjuje. ''(str. 107-108)''
 
Tvrdnja da se vrijednosti ne mogu izvoditi iz činjenica je djelomično točna. Ali '''sustav''' vrijednosti u nekom razdoblju ili zemlji je manje ili više oblikovan prema postojećem okruženju. Također je i obrnuta tvrdnja, da se činjenice ne mogu izvoditi iz vrijednosti, samo djelomično točna. »Kad pokušavamo doznati činjenice, pitanja koja postavljamo, a samim time i odgovori koje dobivamo, proizlaze iz našeg sustava vrijednosti.« ''(str. 109)'' »Napredak u povijesti ostvaren je međusobnom ovisnošću i prožimanjem činjenica i vrijednosti.« ''(str. 110)''
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Što_je_povijest%3F_(Carr)"