Karlo Radoničić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Karlo Radoničić''' ([[Trst]], [[15. studenoga]] [[1879.]] - [[Zagreb]], [[12. studenoga]] [[1935.]]) je bio hrvatski [[liječnik]].
Rođen je u Trstu 15. studenoga 1879. u Trstu u obitelji roditelja iz uglednih pomorskih obitelji iz Dobrote u Boki Kotorskoj. Otac Filip bio je kapetan u Austrijskom Lloydu, a mati Karolina rođena kontesa Ivanović. Pučku školu na talijanskom jeziku završio je u Trstu. Nakon očeva odlaska u mirovinu, s obitelji se preselio u rodno mjesto svojih roditelja [[Dobrota|Dobrotu]]. Otac mu je bio načelnik u Kotoru od 1897. do 1905. godine. U istom gradu Radoničić je završio gimnaziju. Ispita zrelosti položio je s odlikom. Izabrao je studij medicine u Beču. Studirao je od jeseni 1899. godine, a promoviran je 24. srpnja 1905. godine. Poslije promocije volontirao je na III medicinskoj klinici u Beču. Po odsluženom vojnom roku bio je aspirant u bečkoj javnoj općoj bolnici "Allegemeines Krankenhaus". Radio je na III internom odjelu. Od jeseni 1907. do srpnja 1911. godine bio je klinički asistent prof. Norbertu Ortneru na Internoj klinici sveučilišta u Innsbrucku.▼
▲Rođen je u Trstu 15. studenoga 1879. u Trstu u obitelji roditelja iz uglednih pomorskih obitelji iz Dobrote u Boki Kotorskoj. Otac Filip bio je kapetan u Austrijskom Lloydu, a mati Karolina rođena kontesa Ivanović. Pučku školu na talijanskom jeziku završio je u Trstu. Nakon očeva odlaska u mirovinu, s obitelji se preselio u rodno mjesto svojih roditelja [[Dobrota|Dobrotu]]. Otac mu je bio načelnik u [[Kotor|Kotoru]] od 1897. do 1905. godine. U istom gradu Radoničić je završio gimnaziju. Ispita zrelosti položio je s odlikom. Izabrao je studij medicine u Beču. Studirao je od jeseni 1899. godine, a promoviran je 24. srpnja 1905. godine "vrlo mladi rodoljubivi Hrvat, promoviran na čast doktora sveukupnog liečništva, na korist, ponos i diku čestite svoje obitelji, našeg mjesta i cjelokupnoga hrvatskoga naroda"." Poslije promocije volontirao je na III medicinskoj klinici u Beču. Po odsluženom vojnom roku bio je aspirant u [[Beč|bečkoj]] javnoj općoj bolnici "Allegemeines Krankenhaus". Radio je na III internom odjelu. Od jeseni 1907. do srpnja 1911. godine bio je klinički asistent prof. Norbertu Ortneru na Internoj klinici sveučilišta u [[Innsbruck|Innsbrucku]].
Među najzaslužnijima je osobama što se u prva dva desetljeća svog rada afirmirao zagrebački [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinski fakultet]]. Bio je prvi predstojnik Klinike za unutarnje bolesti. Utemeljio je prvu katedru za [[interna medicina|internu medicinu]] u Hrvatskoj.▼
U časopisima "Wiener klinische Wochenschrift" i "Medizinische Klinik". objavio je prve znanstvene radove. Suautorom je prvog kliničkog rada kojim se preporučivala primjena [[termpoenetracija|termopenetracije]] u [[terapija|terapijske svrhe]]. Time je osnovana nova fizikalna metoda liječenja [[dijatermija]].
Za Prvog svjetskog rata bio je mobiliziran. Boravio je u Beču. Vodio je radiološki odsjek klinike prof. Eiselberga, bio je primarni liječnik odjela tuberkulozne II klinike te primarnim liječnikom ratne bolnice br. 2 u Beču.
Prigodom ostvarenja hrvatskog medicinskog fakulteta u Zagrebu, Radoničić je pristupio iz iz Beča Pripomoćnoj blagajni Zbora liječnika kao utemeljitelj. 22. svibnja 1919. imenovan je i potvrđen za prvoga javnog redovnoga profesora interne medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Potkraj godine preselio se u Zagreb.
▲Među najzaslužnijima je osobama što se u prva dva desetljeća svog rada afirmirao zagrebački [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinski fakultet]]. Bio je prvi predstojnik Klinike za unutarnje bolesti. Utemeljio je prvu katedru za [[interna medicina|internu medicinu]] u Hrvatskoj. Bio je [[dekan]] zagrebačkog [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinskog fakulteta]] u više navrata (1926./1927., 1930./1931. i opet 1931./1932.). [[Rektor]] [[Hrvatsko sveučilište|Hrvatskog sveučilišta]] bio je 1920.-21.
1927. izabran je za potpredsjednika odbora Liječničke komore za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje u Zagrebu za razdoblje 1927-1929.
13. siječnja 1935. na skupštini Društva Bokeljske mornarice izabran je za admirala plemenitog tijela Bokeljske mornarice.
Umro je 12. studenog 1935. od moždanog udara kao posljedice arterioskleroze. Pokopan je u Dobroti u obiteljskoj grobnici.
== Literatura ==
| |||