Gabriel García Márquez: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak
Redak 63:
Početkom ljeta [[1999]]. počele su se širiti misteriozne glasine o Márquezovoj tajanstvenoj bolesti, netko je čak 9. srpnja 1999. plasirao na [[internet]] kako je pisac dan ranije umro u Mexico Cityju. Istina je bila da se on počeo još u proljeće loše osjećati i da je postao toliko slab da se počeo rušiti i u bolnici je postavljena dijagnoza ne-Hodgkinova limfoma. Terapija je bila uspješna, a u medijima se spominjao [[Rak (bolest)|limfom]] niske zloćudnosti. A za to se vrijeme Márquez potpuno predao poslu, sve u strahu da svoja djela neće nikada završiti.
 
U jesen [[2002]]. objavio je svoj prvi dio autobiografije »Živjeti da bi se pripovjedalopripovijedalo« i prvih 50 000 primjeraka prodano je u svega dva tjedna. Prvi dio memoara govori i o odnosima njegovih roditelja, a završava [[1955]]., odnosno objavljivanjem prve priče. Knjiga otkriva porijeklo likova i pripovijesti iz »Sto godina samoće«, »Pukovniku nema tko da piše« ili »Kronika najavljene smrti«. U drugom dijelu piše o životu do objavljivanja »Sto godina samoće«, a treći o prijateljstvima s nekim od najpoznatijih svjetskih vođa, poput [[Fidel Castro|Castra]] ili bivšeg [[SAD|američkog]] predsjednika [[Bill Clinton|Billa Clintona]], o kojem je napisao vrlo interesantan novinski profil tijekom skandala s Monicom Lewinsky.
 
Uglavnom je živio u [[Meksiko|Meksiku]] i [[Europa|Europi]]. Pred kraj života najveći dio vremena provodio je u [[Ciudad de México|Mexico City]]u.