Aleksandar Bakal: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 2:
 
== Biografija==
Bakal, Aleksandar, arhitekt i urbanist ( [[Nova Gradiška]], 1 kolovoza [[1929.]] - [[Zagreb]], 22. siječnja 1997.)<br />
Osnovnu školu završio je 1940. u Belišću, gimnaziju 1948. u Osijeku, a diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1954 (arhitektonski odsjek, kod prof. Kauzlarića). Od 1960. do 1964. bio je asistent na Arhitektonskom fakultetu (prof. Galić). <br />
Bio je član predsjedništva Udruženja hrvatskih arhitekata (tada Savez Arhitekata Hrvatske) od 1972. do 1976., a predsjednik od svibnja 1979. do travnja 1982.<br />
Radio je u arhitektonskim projektnim biroima: »Marasović« u Zagrebu (1955.), »Sisak« u Sisku (1956.), Državnog SUP-a SRH (1956. — 1964.) te »Inženjeringprojekt« (1964.–1972.) u Zagrebu.<br />
Projektira stambene i poslovne zgrade i riješava složene urbanističke probleme stambenih naselja. U stambenoj i poslovnoj arhitekturi radi tlocrte prilagođene različitim potrebama (upravna zgrada Saveza slijepih Hrvatske i Tiflološki muzej s kino-dvoranom »Opatija« u Draškovićevoj ul. u Zagrebu, 1956., stambeni objekt i Upravna zgrada Narodne milicije u Osijeku, 1958., vatrogasna stanica u Splitu, 1960., upravna zgrada Narodne milicije u Sisku, 1961., poslovno-stambeni objekt poduzeća »Maksimir« u Maksimirskoj ul. 51.1963. u Zagrebu, objekt <br />za boravak na moru na Brijunima, 1963., te urbanističko rješenje i stambeni objekt u bloku ul. I. Lole Ribara/Grada Mainza i Vodovodne,1964., detaljni urbanistički plan i stambeni tornjevi na Dobrom dolu, 1966., detaljni urbanistički plan Tuškanac–Vijenac,1969., tvornica poluvodiča RIZ u Kraljevićevoj ul., 1970. – sve u Zagrebu; urbanistička rješenja i stambeni nizovi u Samoboru, 1971.–1972. i dr.).<br />
Većinu ovih projekata ostvario je kao glavni projektant i voditelj poslovnog odnosa "Inžinjeringprojekta" tada smještenog u Vili Spizler u Novakovoj 15 u Zagrebu, gdje je radio od 1964 do 1972.<br />
Bio je član Inicijativnog odbora za osnivanje Zagrebačkog salona (1965.) te član mnogih ocjenjivačkih sudova arhitektonskih natječaja. Od 1972. radi na unapređenju i provedbi prostornog planiranja kao integralnog dijela društvenog planiranja; o tome izlaže na savjetovanjima planera u Prištini (Planiranje prostora u samoupravnom društvu) i Opatiji 1977. te na Susretima planera Jugoslavije u Dubrovniku 1978, 1979. i 1980. Radio-industrije Zagreb (Srednjoročni prostorni planovi Zagreba). Surađivao je u časopisima ČIP (1970, 1975, 1976) i Arhitektura (1974) uglavnom prikazima o vlastitim ostvarenjima.<br />
Bio je direktor Urbanističkog zavoda grada Zagreba od 1972. do 1986. godine te jedan je od najzaslužnijih za stvaranje gradske arhive iz područja za strategijsko planiranje, urbanizma i prostornog planiranja, godine 1977.<br />
Do svoje smrti 1997. godine aktivno se bavio problemima [[urbanizam|urbanizma]] i društvene regulacije te promišljanja razvoja grada, pisao stručne i teorijske članke i slikao.
 
==Bibliografija: ==
“Višestambeni objekti u naselju Dobri dol”, ČIP, 1970, str.203.<br />
“”Tvornica poluvodiča RIZ”, Arhitektura, 1974, str. 150.<br />
“Sjećanje na inženjera Ivana Tepeša : (1923. - 1996.)” - Čovjek i prostor : arhitektura, kiparstvo, slikarstvo i primijenjena umjetnost, God.43 (1996), 9/10=508/509, str. 78<br />
Aleksandar Bakal: „Teze za okrugli stol o prostornom razvoju Zagreba“, 1982. godine (iz UZGZ-monografija povodom 50-godišnjice Zavoda)<br />
“Deseti sastanak koordinacije za ISPU” - Gradski zavod za prostorno planiranje i razvoj grada, 2011.<br />
(iz UZGZ-monografija povodom 50-godišnjice Zavoda)
“Deseti sastanak koordinacije za ISPU” - Gradski zavod za prostorno planiranje i razvoj grada, 2011.
 
 
 
[[Kategorija:Arhitekti i graditelji u Hrvatskoj|Bakal, Aleksandar]]