Voronjež: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 228:
Međunarodna [[zračna luka Voronjež]], nalazi se sjeverno od grada, a sjedište je zrakoplovne kompanije [[Polet Airlines]]. Jedno su vrijeme, [[zrakoplov]]i s ove zračne luke letjeli na [[Zračna luka Pula|Zračnu luku Pula]].
[[Datoteka:Voronezh112.jpg|
Voronjež također ima Zračnu luku Pridača, u sklopu tvornice zrakoplova "VASO" (rus. Voronezhskoye Aktsionernoye Samoletostroitelnoye Obshchestvo, Voronješka zrakoplovno proizvodna udruga), gdje se izrađivao i [[Tupoljev Tu-144]]. Također postoji zrakoplovna baza Malševo u jugozapadnom dijelu grada.
Redak 382:
* [[Aleksandar Litvinjenko]], pripadnik tajne službe, disident, otrovan u [[London]]u
* [[Aleksandar Šelepin]], šef [[KGB]]-a od 1958. do 1961.
=== Hrvati u Voronježu ===
Po [[Hrvat]]u [[Toma Aleksa Dundić|Tomi Aleksu Dundiću]] nazvana je jedna [[ulica]] u Voronježu (ruski: Улица Олеко Дундича).<ref>http://www.wikiznanie.ru/ru-wz/index.php/%D0%A3%D0%BB%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%9E%D0%BB%D0%B5%D0%BA%D0%BE_%D0%94%D1%83%D0%BD%D0%B4%D0%B8%D1%87%D0%B0_%28%D0%B2_%D0%92%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%BD%D0%B5%D0%B6%D0%B5%29 Preuzeto 30. rujna 2014.</ref> Tomo Aleksa Dundić, sudionik je [[Ruski građanski rat|Ruskog građanskog rata]] na strani Crvene garde. Jedina je osoba iz [[Hrvatska|Hrvatske]] odlikovana Ordenom crvene zastave u Rusiji. O njemu je [[1958.]] snimljen istoimeni film u sovjetsko-jugoslavenskoj koprodukciji. Sudjelovao je u brojnim bitkama i ranjen je nekoliko puta. Poginuo je u borbi u [[Ukrajina|Ukrajini]]. I danas u Rusiji i Ukrajini postoji sjećanje na njegovu [[hrabrost]] i vojnu vještinu. Boravio je i u Voronježu jedno vrijeme. O njemu su pisali ruski pisci [[Isak Babelj]] u zbirki priča "Crvena konjica" te [[Aleksej Tolstoj]] u knjizi "Put do kalvarije", u kojoj se spominje i Dundićev boravak u Voronježu.
[[Matija Zmajević]] bio je [[bokelj]]ski Hrvat, [[admiral]] pomorske flote [[Carska Rusija|Carske Rusije]]. Godine [[1723]]., po nalogu ruskog cara [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petra I. Velikoga]], Matija Zmajević je u činu viceadmirala poslan u Voronjež.<ref>Пульвер Е. А., Пульвер Ю. А. Воронежская мозаика. — Воронеж: Центрально-Чернозёмное издательство, 1983. — 207 с.</ref> Imao je zadatak pripreme ratnih brodova za mogući rat s [[Osmansko Carstvo|Turskom]]. Također mu je povjereno vođenje zadatka čišćenja korita [[Voronjež (rijeka)|rijeke Voronjež]]. Godine [[1727.]] Zmajević dobiva čin [[admiral|admirala]], a posljednje je godine proveo kao guverner [[Astrahanska oblast|Astrahanske oblasti]] i zapovjednik [[Tavrov]]a - glavne baze ruske rječne ratne flote. Svoju je ratnu slavu Matija Zmajević zadobio u [[Gangutska bitka|Gangutskoj bitki]] [[1714.]], kada je potopio sedam [[Švedska|švedskih]] brodova.
Hrvatsko-švedska kompanija [[Ericsson|Ericsson Nikola Tesla]] obavila je posao izrade [[GSM]] mreže za telekomunikacijsku tvrtku Kodotel iz Voronježa, [[2009]]. godine.<ref>http://www.ericsson.hr/investors/actual_2009/contracts_may.shtml Preuzeto 30. rujna 2014.</ref>
Predstavnici [[Ekonomski fakultet u Zagrebu|Ekonomskog fakulteta]] Sveučilišta u Zagrebu ostvarili su suradnju s Pravnim fakultetom Državnog sveučilišta u Voronježu u okvirima Tempus Projekta, [[2014]]. godine.<ref>http://www.unizg.hr/nc/vijest/article/predstavnici-ekonomskog-fakulteta-u-posjetu-drzavnom-sveucilistu-u-voronjezu/ Preuzeto 30. rujna 2014.</ref>
==Gradovi pobratimi==
| |||