Inačica od 30. rujna 2014. u 23:38 uredi Bonč (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 14.928 edits m uklonjena promjena suradnika Studeni22 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnice Julija Novosel ← Starija izmjena		Inačica od 1. listopada 2014. u 01:00 uredi ukloni ovu izmjenu 203.25.149.10 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština \|ime baštine = Ojkanje \|slika = Dinarska nosnja KUU Zvona Zagore Knin 04082011 4910.jpg \|godina = [[2010.]] \|regija = Europa i Sjeverna Amerika \|id = 00320 \|ugroženost = 2010. - \|poveznica = http://www.unesco.org/culture/ich/en/USL/00320 \|država = {{ZD+X/H\|HRV}} }} '''Ojkanje''' (ili '''treskanje, orzenje, rozganje''') je najstarija vrsta [[pjevanje\|pjevanja]] u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]]. Prema riječima stručnjaka, ojkanje je ostatak [[Slaveni\|predslavenskog]] [[Balkan\|balkanskog]] pjevanja s područja antičke [[Dalmacija (rimska provincija)\|Dalmacije]] (današnja [[Dalmacija]], [[BiH]] i [[Crna Gora]]), kojega su [[Hrvati]] usvojili i sačuvali<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=34247 Ojkanje na UN-ovom popisu zaštićene baštine] culturnet.hr Preuzeto 16. studenoga 2010. godine</ref>. [[UNESCO]]-ov Odbor za [[Nematerijalna svjetska baština\|nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta]] [[16. studenog]] [[2010.]] uvrstio je glazbeni izričaj ojkanje na [[popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine]].{{#tag:ref\|{{cite web \|url=http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?USL=00320 \|title=Ojkanje \|date= \|work= \|publisher=[[UNESCO]] \|accessdate=16. studenog 2010}}}} ==Odlike== Za južnu Dalmaciju je karakteristično je jednoglasno pjevanje, a česti su kratki vokalni oblici s ojkanjem, osebujnim načinom pjevanja melodijskih ukrasa na slog "oj", uz izrazito potresanje glasom<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=23196 Grozdana Marošević, ''Hrvatski folklor'', culturnet. hr], ~~Posjećeno~~posjećeno 17. studenoga 2010.</ref>. Najčešće ga izvode dva pjevača (muška ili ženska), a svaka pjesma traje onoliko koliko vodeći pjevač može držati dah. Melodije su uglavnom jednoglasne, a pjesme temama variraju od ljubavnih do aktualno društvenih i političkih tema. Ojkanje je opstalo zahvaljujući organiziranim skupinama lokalnih narodnih pjevača koji su tradiciju ojkanja prenosili pjevajući na seoskim svečanostima u Hrvatskoj, ali i ~~širom~~diljem svijeta. Danas se ojkanje prenosi i naučava oralno u organiziranim folklornim društvima, ali i modernim audio i video medijima. No, vještina tehnika individualnog tresenja glasom i brojnih dvodijelnih oblika ovisi većinom o talentiranim i vještim pjevačima i njihovoj sposobnosti obrazovanja novih generacija. Nedavni ratni sukobi i neprestana seoba seoskog stanovništva u grad je reducirala je broj izvođača ojkanja, čime su se izgubili mnogi arhaični stilovi i žanrovi solo pjevanja. Stoga UNESCO ističe potrebu prijenosa ovog tradicijskog načina pjevanja na mlađe generacije, za što je potrebno istraživanje, dokumentiranje i međunarodna razmjena s državama koje imaju istu i sličnu tradiciju. == Izvori ==

Ojkanje: razlika između inačica