Ojkanje: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika Studeni22 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnice Julija Novosel
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština
|ime baštine = Ojkanje
|slika = Dinarska nosnja KUU Zvona Zagore Knin 04082011 4910.jpg
|godina = [[2010.]]
|regija = Europa i Sjeverna Amerika
|id = 00320
|ugroženost = 2010. -
|poveznica = http://www.unesco.org/culture/ich/en/USL/00320
|država = {{ZD+X/H|HRV}}
}}
 
'''Ojkanje''' (ili '''treskanje, orzenje, rozganje''') je najstarija vrsta [[pjevanje|pjevanja]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Prema riječima stručnjaka, ojkanje je ostatak [[Slaveni|predslavenskog]] [[Balkan|balkanskog]] pjevanja s područja antičke [[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmacije]] (današnja [[Dalmacija]], [[BiH]] i [[Crna Gora]]), kojega su [[Hrvati]] usvojili i sačuvali<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=34247 Ojkanje na UN-ovom popisu zaštićene baštine] culturnet.hr Preuzeto 16. studenoga 2010. godine</ref>. [[UNESCO]]-ov Odbor za [[Nematerijalna svjetska baština|nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta]] [[16. studenog]] [[2010.]] uvrstio je glazbeni izričaj ojkanje na [[popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine]].{{#tag:ref|{{cite web |url=http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?USL=00320 |title=Ojkanje |date= |work= |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=16. studenog 2010}}}}
 
==Odlike==
 
Za južnu Dalmaciju je karakteristično je jednoglasno pjevanje, a česti su kratki vokalni oblici s ojkanjem, osebujnim načinom pjevanja melodijskih ukrasa na slog "oj", uz izrazito potresanje glasom<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=23196 Grozdana Marošević, ''Hrvatski folklor'', culturnet. hr], Posjećenoposjećeno 17. studenoga 2010.</ref>. Najčešće ga izvode dva pjevača (muška ili ženska), a svaka pjesma traje onoliko koliko vodeći pjevač može držati dah. Melodije su uglavnom jednoglasne, a pjesme temama variraju od ljubavnih do aktualno društvenih i političkih tema.
 
Ojkanje je opstalo zahvaljujući organiziranim skupinama lokalnih narodnih pjevača koji su tradiciju ojkanja prenosili pjevajući na seoskim svečanostima u Hrvatskoj, ali i širomdiljem svijeta. Danas se ojkanje prenosi i naučava oralno u organiziranim folklornim društvima, ali i modernim audio i video medijima. No, vještina tehnika individualnog tresenja glasom i brojnih dvodijelnih oblika ovisi većinom o talentiranim i vještim pjevačima i njihovoj sposobnosti obrazovanja novih generacija.
 
Nedavni ratni sukobi i neprestana seoba seoskog stanovništva u grad je reducirala je broj izvođača ojkanja, čime su se izgubili mnogi arhaični stilovi i žanrovi solo pjevanja. Stoga UNESCO ističe potrebu prijenosa ovog tradicijskog načina pjevanja na mlađe generacije, za što je potrebno istraživanje, dokumentiranje i međunarodna razmjena s državama koje imaju istu i sličnu tradiciju.
 
== Izvori ==