Merkur: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 110:
== Povijest istraživanja ==
Merkur je jedan od 6 [[planet]]a poznatih u [[antičko doba]]. Zapisi sežu do 264. pr. Kr. Imao je dva imena. Ime [[Apolon]] bilo je pridijeljeno jutarnjoj pojavi, a ime [[Merkur (mitologija)|Merkur]] večernjoj. Iako se može zapaziti i danju, bolje je iskoristiti priliku za noćno promatranje, uz uvjet da je što dalje od Sunca. Najveći otklon od Sunca iznosi 18° do 28°, ovisno o položaju na izduženoj stazi. Poslije prestanka [[sumrak]]a može se opaziti još najviše sat i po. Proučavanja Merkura su teška, bez obzira na to da li su vizualna, uz pomoć [[teleskop]]a, fotografska ili instrumentalna. Ne jednom se u teleskopu vidjelo ono što se činilo da se vidi, ili pak ono što se htjelo vidjeti.
Zapažajući na Merkuru stalne oznake, [[Giovanni Schiaparelli]] (1835. – 1910.) je 1889. odredio period vrtnje i ustanovio (pogrešno) da iznosi 88 dana, isto toliko koliko i [[zvjezdana godina]] (siderička godina). I pomoću najboljeg optičkog teleskopa, Merkur se vidi lošije nego [[Mjesec]] golim okom. Jednak su period vrtnje (rotacije) potvrdila i fotografska snimanja. Promatrajući nejasnoće na tlu, [[Eugène Michel Antoniadi]] (1870. – 1944.) je pretpostavljao da postoji razrijeđena [[atmosfera]], a njenu je moguću [[gustoća|gustoću]] nastojao odrediti [[Audouin Charles Dollfus]] (1924. – 2010) 1950. na temelju polarizacije odražene [[svjetlost]]i. Našao je da je Merkurova atmosfera bar 1000 puta rjeđa od Zemljine. I kasnija su mjerenja, [[Spektroskopija|spektroskopska]], potvrdila postojanje [[plin]]ova. No sve su to bile veoma pretjerane procjene. Nova su znanja dobivena upotrebom [[radio teleskop]]a. Najprije je 1962. zabilježeno da tlo isijava radio valove neočekivane jačine. Iako je polovica kruga bila tamna, tlo je zračilo tako snažno kao da je čitav krug na temperaturi od kojih 100 °C. Pojavilo se mišljenje da je tamna strana zagrijana uz strujanje nekih atmosferskih plinova, koji pristižu s osvijetljene strane. Do rješenja se došlo 1965., kada je uz pomoć odjeka [[radar]]skih valova utvrđeno da siderički (zvjezdani) period vrtnje traje 58.65 dana, što znači da se svaki dio kugline površine postepeno zagrijava [[Sunčeva svjetlost|Sunčevom svjetlošću]].
[[Svemirske letjelice]] otvorile su najnovije doba u poznavanju Merkura. Svemirska letjelica [[Mariner 10]], koja je najprije prošla kraj [[Venera|Venere]] 5. veljače 1974., a zatim, zanijet njome, skrenula prema Merkuru, ispitivala ga je čak u 3 navrata. 29. ožujka 1974. prišla je Merkuru na udaljenost od 700 [[kilometar]]a, zatim ga je obišla 21. rujna 1974., da bi mu ponovo prišla 16. ožujka 1975. i snimala s udaljenosti od kojih 300 km. Dogodilo se to zato što je letjelica ušla u putanju oko Sunca, tako da joj se [[perihel]] našao blizu [[afel]]a Merkurove putanje, s periodom okreta (revolucije) od 176 dana, a taj se podudara s dvostrukom Merkurovom godinom. Zbog te sinhronizacije, letjelica je uvijek vidjela istu Merkurovu stranu i snimila samo jednu trećinu površine. Letjelica je posjećivala Merkur i poslije, ali s ugašenim instrumentima. Na osnovi gibanja letjelice u gravitacijskom polju Merkura određena mu je [[masa]].
NASA je u kolovozu 2004. prema Merkuru uputila letjelicu MESSENGER ('''ME'''rcury '''S'''urface, '''S'''pace '''EN'''viroment, '''GE'''ochemistry and '''R'''anging) koja će provoditi vrlo detaljna istraživanja ovog planeta.▼
[[Datoteka:Mariner10.gif|mini|desno|Svemirska letjelica Mariner 10 je istraživala Merkur]]
▲[[NASA]] je u kolovozu 2004. prema Merkuru uputila letjelicu [[MESSENGER]] (eng. '''ME'''rcury '''S'''urface, '''S'''pace '''EN'''viroment, '''GE'''ochemistry and '''R'''anging) koja
== Izvori ==
| |||