Učinak staklenika: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nadopunio Staklenički efekt |
|||
Redak 6:
[[datoteka:Mauna Loa Carbon Dioxide-en.svg|mini|300px|desno|Povećanje atmosferske razine [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]] (CO<sub>2</sub>) u zadnjih 50 godina. ]]
[[datoteka:Atmospheric Transmission.png|mini|300px|desno|Atmosferska apsorpcija i emisija različitih [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskih valova]]. Najveću apsorpciju ima [[ugljikov dioksid]] u [[Infracrveno zračenje|infracrvenom području]].]]
[[datoteka:Venus-real color.jpg|mini|desno|300px|Stvarna [[boja]] oblaka na [[Venera|Veneri]]. Površina Venere se ne vidi zbog gustog sloja [[oblak]]a, a temperatura na površini dostiže i 500 [[celzij|°C]].]]
[[datoteka:Titan globe.jpg|mini|desno|300px|Učinak staklenika na [[Titan (mjesec)|Titanu]] posljedica je [[metan]]a.]]
'''Staklenički efekt''', '''staklenički učinak''', '''efekt staklenika''' ili '''učinak staklenika''' je zagrijavanje Zemljine površine i donjih slojeva [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] selektivnim propuštanjem [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]]: atmosfera propušta velik postotak vidljive [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] koja zagrijava Zemlju, a dio te energije reemitira se u obliku dugovalnoga toplinskog zračenja natrag u atmosferu. Najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi [[molekula]]ma [[vodena para|vodene pare]], [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]], te u manjoj mjeri nekih drugih plinova ([[klorofluorougljici]], [[metan]] i drugi) i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji. Da nema učinka staklenika, temperatura bi na Zemlji bila –73 °C. Zbog povećanog stvaranja ugljikovog dioksida industrijskim procesima ([[industrijska revolucija]]) posljednjih se stotinjak godina učinak staklenika povećava i dovodi do općeg zagrijavanja atmosfere, a samim time i [[Klimatske promjene|klimatskih promjena]]. <ref> '''efekt staklenika (učinak staklenika)''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=17109] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref> To je proces u kojem naš planet ne uspijeva održati ravnotežu između [[Sunčeva energija|energije]] prikupljene sa [[Sunce|Sunca]] i topline izračene u [[svemir]]. Plinovi čija je koncentracija porasla [[Onečišćavanje zraka|zagađenjem atmosfere]] odbijaju dio topline natrag na [[Zemlja|Zemlju]], što izaziva podizanje temperature atmosfere ne bi li se uspostavila nova ravnoteža. Sličan proces odvija se u [[staklenik|stakleniku]], pa odatle i naziv.
Line 18 ⟶ 24:
Vrlo sitne čestice prašine ([[aerosol]]i) igraju isto bitnu ulogu. Dok neki odbijaju [[Sunčeva svjetlost|Sunčevo zračenje]] i time spuštaju temperaturu atmosfere, drugi imaju suprotan učinak. Kao čađ, na primjer, koja je crna i dobro apsorbira zračenje, i uz to omogućuje stvaranje ''naoblake sa sitnim kapima vode'', dok nezagađen zrak ima oblake s velikim kapima. Takvi nezagađeni oblaci znatno učinkovitije odbijaju Sunčevo zračenje. Na primjer: [[satelit]]ska slika istočne obale [[SAD]]-a pokazuje naoblaku sa sitnim kapima, dok područje iznad [[Kanada|Kanade]] ima nešto čišći zrak i normalne oblake. [[Ocean]]i također igraju veliku ulogu jer akumuliraju ogromnu količinu [[toplina|topline]] i određuju [[klima]]tska zbivanja u atmosferi. Stoga su vrlo bitan činitelj u predviđanjima promjena klime. Međutim, ova saznanja imaju i pozitivnu stranu. Predviđanja govore da bi smanjenje zagađenja zraka navedenim plinovima i aerosolima bilo neusporedivo bitnije i jednostavnije od smanjenja CO<sub>2.
== Povijest ==
Jedan od prvih koji je došao do spoznaje učinka staklenika bio je [[Joseph Fourier]]. On je 1820. izračunao da bi [[nebesko tijelo]] veličine Zemlje trebao biti znatno hladniji da [[toplina]] dolazi samo od Sunčeve energije. 1824. shvatio je da temperatura zemljine površine u velikoj mjeri ovisi o plinovima u Zemljinoj atmosferi, te je postavio temelje pojmove, koji će mnogo kasnije dobiti ime učinak staklenika. Već je 1872. bilo poznato da su vodena para i CO<sub>2</sub> glavni [[staklenički plinovi]], i da povećanje njihove koncentracije može uzrokovati povišenje temperature u nižim slojevima atmosfere.
Švedski kemičar [[Svante August Arrhenius]], proučavao je 20-ih godina 19. stoljeća Fourierove radove i zaključio da [[ugljen]] izgarajući povećava koncentraciju CO<sub>2</sub> u atmosferi te da to povećanje može dovesti do povećane adsorpcije Sunčeve energije u atmosferi što znači da dolazi do povišenja temperature na Zemlji. Njegov rad nije imao velikog odjeka u znanstvenoj zajednici i oni koji su ga opazili, smatrali su da [[ocean]]i mogu apsorbirati povećanu količinu CO<sub>2</sub> u atmosferi.
== Učinak staklenika na Veneri, Marsu i Titanu ==
U skupinu [[planet]]a sličnih Zemlji spadaju još dva planeta koja imaju atmosferu, a to su [[Venera]] i [[Mars]]. Oba planeta nepovoljna su za život, ali ne zbog svoje udaljenosti od Sunca. Razlog njihove nenaseljenosti je učinak staklenika. U tu skupinu možemo ubrojiti i jedan prirodni satelit s atmosferom, riječ je o [[Saturn]]ovom mjesecu [[Titan (mjesec)|Titanu]].
=== Venera ===
[[Venera]] je dobila ime prema [[Venera (mitologija)|Veneri]], rimskoj božici ljepote. U našim krajevima poznata je i pod imenom zvijezda Danica ili jutarnja zvijezda, jer je vidljiva prije izlaska Sunca na istočnom nebu i odmah nakon zalaska Sunca na zapadnom nebu, a kad je u najsjajnijoj [[Venerine mijene|mijeni]] može se vidjeti i preko dana. Atmosfera Venere sastoji se najvećim dijelom od [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]] (96%) i [[dušik]]a (3%). Ostalih 1% čine [[sumporov dioksid]], [[vodena para]], [[ugljikov monoksid]], [[argon]], [[helij]], [[neon]], ugljikov sulfid, [[klorovodik]] i [[fluorovodik]]. Velika količina ugljikovog dioksida stvara učinak staklenika, zbog čega temperatura na površini dostiže i 500 [[celzij|°C]], što je 400 °C više od očekivanog. Srednja vrijednost temperature na površini iznosi 464 °C. Tako je površina Venere toplija od površine Merkura, iako je u usporedbi s njim udaljena od Sunca otprilike dvostruko i prima četiri puta manje svjetlosti.
=== Mars ===
[[Mars]] je četvrti po redu planet od Sunca koji je ime dobio po [[Mars (mitologija)|starorimskom bogu rata]]. Oko Marsa kruže dva mala prirodna satelita [[Fobos (mjesec)|Fobos]] i [[Deimos (mjesec)|Deimos]]. Marsova atmosfera je primjetno drukčija od Zemljine, a sastoji se uglavnom od ugljikovog dioksida (95.32%), uz male primjese drugih elemenata kao što su dušik (2.7%), argon (1.6%), kisik (0.13%) i neon (0.00025%). Također sadrži i vodenu paru u vrlo malom postotku (0.03%), a u polarnim krajevima je nađen i ozon. Prosječna izmjerena temperatura na Marsovoj površini je -63°C, s maksimumom od 20°C i minimumom od -143°C. Najtoplija su područja oko ekvatora i u subsolarnoj točki zato što [[temperatura]] tla ovisi o kutu upada Sunčevih zraka i često varira jer je rijetka atmosfera slab toplinski spremnik. Na polovima temperatura zimi ne prelazi -113°C, a pada i do -153°C što je dovoljno da CO2 kondenzira. Tada dio atmosferskog CO2 prelazi u polarnu kapu što dovodi do naglog pada tlaka na tom području i zrak s čitavog globusa struji prema tom polu. Temperaturne razlika između svjetlijih i tamnijih područja, odnosno tla i atmosfere, uvjetuju miješanje atmosfere. Vjetrovi, koji su pri tlu brzine 10 m/s, podižu čestice prašine do 50 km uvis i prenose ih na udaljenosti od više tisuća kilometara. Vjetrovi dostižu brzine do 100 m/s, izazivajući godišnje stotinjak pješčanih oluja koje, kada je Mars u [[perihel]]u, a vjetar i temperatura u svom maksimumu, mogu prekriti cijeli planet prašinom. Pješčane oluje dovode do zanimljivog učinka „anti-staklenika“ odnosno velike količine prašine u atmosferi ne dopuštaju Sunčevoj svjetlosti da neoslabljena prodre do površine, a propuštaju toplinsko zračenje Marsove površine koja se hladi, dok se viši dijelovi atmosfere zagrijavaju.
=== Titan ===
[[Titan (mjesec)|Titan]] je najveći [[prirodni satelit]] [[Saturn]]a koji kruži oko Saturna na udaljenosti 1 221 830 km. Građen je od [[led]]a i [[stijena|stijenja]]. Unutrašnjost mu je vjerojatno razdvojena u nekoliko slojeva, sa središnjom jezgrom promjera oko 3 400 km, te nekoliko slojeva leda različitih kristalnih struktura. Unutrašnjost mu je možda još uvijek vruća. Iako po sastavu sličan ostalim Saturnovim satelitima, Titan je nešto veće gustoće. Razlog tome je što je dovoljno velik da pokrene proces [[gravitacija|gravitacijske]] kompresije odnosno zgušnjavanja uslijed vlastite težine. Titan je jedini planetni satelit u [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]] koji posjeduje značajniju atmosferu. Atmosfera na površini stvara tlak od čak 1.5 [[Bar (jedinica)|bara]], 50% više nego na Zemlji. Atmosfera je po sastavu većim dijelom molekularni [[dušik]] (94%), uz argon (6%) i nešto metana. Može se naći voda, te neki organski spojevi u tragovima ([[cijanovodik]], ugljikov dioksid). Učinak staklenika na Titanu posljedica je [[metan]]a, drugog stakleničkog plina, no s obzirom da njega nema dovoljno u atmosferi efekt je jako slab. Astronomi uspoređuju Titan sa mladom Zemljom. To bi bilo pogodno mjesto za život, da površina Titana nije izuzetno hladna. Temperatura na Titanu je oko -180°C.
== Protokol iz Kyota ==
== Izvori ==
| |||