Atmosfera: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Atmosfera |
nadopunio Atmosfera |
||
Redak 1:
{{dz}}
[[datoteka:Top of Atmosphere.jpg|desno|mini|300 px|Gornji sloj [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]].]]
[[datoteka:Ucinak staklenika 1.png|mini|desno|300px|Prikaz izmjena [[energija]] i ravnoteže na Zemlji između izvora ([[Sunce]]), Zemljine površine, [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] i neizbježnog gubitka u [[svemir]]. Mogućnost atmosfere da propušta velik postotak vidljive [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] koja zagrijava Zemlju (a dio te energije se ponovo emitira u obliku dugovalnoga [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]] natrag u atmosferu) i da najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi molekulama [[staklenički plinovi|stakleničkih plinova]] i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji, naziva se [[staklenički učinak]] ili [[efekt staklenika]].]]
'''Atmosfera''' ([[Starogrčki jezik|grč]]. ''ἀτμός'': dah, para + [[sfera]]) je [[plin]]oviti omotač oko [[Zemlja (planet)|Zemlje]] ili nekog drugog [[nebesko tijelo|nebeskog tijela]]. Većina planeta ima neki oblik atmosfere, a rjeđe plinoviti omotač mogu imati i neki mjeseci poput [[Titan (mjesec)|Titana]] koji kruži oko [[Saturn (planet)|Saturna]]. Atmosfera nije statički sustav oko nebeskih tijela, već se mijenja u vremenu (promatrano na skali [[Geološko razdoblje|geoloških razdoblja]] poput [[Eon (geologija)|eona]] i [[Era|era]]). Na primjer, [[Zemljina atmosfera|atmosfera Zemlje]] u njezinih prvih 500 milijuna godina značajno se razlikovala od današnje, kada su prevladavali otrovnih [[sumpor]]ni i [[dušik]]ovi spojevi. Također, smatra se da je [[Mars (planet)|Mars]] u prvih nekoliko stotina milijuna godina svoje geološke povijesti imao znatno gušću atmosferu nego li je to danas slučaj, no zbog male mase [[planet]]a, djelovanja [[Sunčev vjetar|Sunčeva vjetra]] i hladnoće veći dio je odnešen u međuplanetarni prostor ili je zamrznut. Atmosfera [[Sunce|Sunca]] i ostalih [[zvijezda]] sastoji se od plinovite mase iznad [[fotosfera|fotosfere]]. Atmosferu imaju i svi planeti [[Sunčev sustav|Sunčeva sustava]], osim [[Merkur]]a, na kojem plinovi postoje samo u neznatnim količinama. <ref> '''atmosfera''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4464] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
{{glavni|Zemljina atmosfera}}
Pod Zemljinoj atmosferom se razumijeva [[zrak]] (smjesa plinova koja okružuje Zemlju i sudjeluje u [[Zemljina rotacija|njezinoj vrtnji]]). Osnovni su sastojci zraka: [[dušik]] (78,08%), [[kisik]] (20,95%), [[argon]] (0,93%), te u promjenjivim količinama [[vodena para]] (0 do 4%) i [[ugljikov dioksid]] (0,03%), a u neznatnim količinama [[vodik]], [[helij]], [[ozon]], [[metan]], [[amonijak]], [[ugljikov monoksid]], [[kripton]] i [[ksenon]]. Količina vodene pare u atmosferi promjenjiva je, ovisno o temperaturi, a udio se smanjuje i s visinom. U najnižim slojevima atmosfere ima sitnih čestica [[Anorganska kemija|anorganskoga]] ([[Soli|sol]], prašina, [[pepeo]]) i [[Organska kemija|organskog]] podrijetla ([[pelud]] i [[Mikrobiologija|mikrobi]]), te [[Olovo (element)|olovnih]], [[dušik]]ovih i [[sumpor]]nih spojeva i čađe, što je posljedica emisije [[industrija|industrije]] i [[promet]]a. Pojedini [[oksidi]] dušika i sumpora veliki su zagađivači, osobito zbog djelovanja [[Kisele kiše|kiselih kiša]] i utječu na čovjekovo [[zdravlje]]. Posebnu važnost ima ugljikov dioksid, zbog uloge u zagrijavanju atmosfere ([[staklenički učinak]]). Količina ugljikovog dioksida posljednjih stotinu godina neprekidno se povećava zbog izgaranja [[fosilna goriva|fosilnih goriva]]. U posljednjih desetak godina porasla je za više od 10%.
=== Različita područja u atmosferi ===
Sastav zraka u bitnome se ne mijenja do visine od oko 90 [[metar|km]]. Taj se sloj naziva homosfera, a iznad te visine dolazi heterosfera. Zbog slabijeg utjecaja Zemljine [[gravitacija|gravitacije]] u njoj prevladavaju lakši plinovi, kao vodik i helij. U najdonjim slojevima atmosfere, u vrlo malim koncentracijama, prisutan je ozon. Na visinama većima od 10 km, a posebno u sloju između 20 i 50 km ([[Ozonski omotač|ozonosfera]]), [[ozon]] nastaje fotodisocijacijom [[molekula]]rnoga [[kisik]]a djelovanjem [[Sunčeva svjetlost|Sunčeva zračenja]]. Najviše koncentracije ozona nalaze se između 20 i 30 km visine i mogu dosegnuti vrijednosti čak od 10 dijelova na milijun (ppm; 10 000 ppm = 1%). Zbog unošenja antropogenih plinova ([[Klorofluorougljici|klorofluorovodika]] i drugih), ozonski se sloj povremeno može znatno smanjiti i time znatno povećati [[ultraljubičasto zračenje]] na površini Zemlje ([[ozonske rupe]]). U najdonjih 10 km atmosfere ozon nastaje kao nusprodukt fotokemijskih procesa vezanih uz [[Onečišćavanje zraka|onečišćenje zraka]] i važan je sastojak fotokemijskoga [[smog]]a, koji štetno djeluje na zdravlje ljudi, životinja i bilja te na materijalna dobra.
== Izvori ==
{{izvori}}
▲*[[Zemljina atmosfera]]
{{Mrva-zemlj}}
| |||