Kondenzacija: razlika između inačica

U [[meteorologija|meteorologiji]], kondenzacija vode u [[atmosfera|atmosferi]] je pojava koja nastaje kada se povećanjem količine [[vodena para|vodene pare]] u atmosferi postigne zasićeno stanje, pa se ona kondenzira, ali samo ako postoji pogodna površina za kondenzaciju. U [[laboratorij]]skim uvjetima bez pogodne površine za kondenzaciju postignuta je [[Vlažnost zraka|relativna vlagavlažnost zraka]] i 500 %, a kondenzacija nije nastupila. Površina za kondenzaciju može biti velika, ili pak [[mikroskop]]ski malena. Početak kondenzacije naziva se '''nukleacija''', a čestice na kojima kondenzacija započinje jezgre kondenzacije. Ako do kondenzacije dolazi u atmosferi, na površini vodene kapljice, riječ je o homogenoj nukleaciji, dok heterogena nukleacija nastaje na površini drugih čestica. Praktički je u atmosferi važna samo '''heterogena nukleacija'''. Najvažnije su jezgre kondenzacije sićušne čestice različitih [[soli]], koje dolaze u atmosferu isparavanjem [[More|morske vode]], i čestice nastale [[gorenje|izgaranjem]], kao na primjer [[oksidi]] [[sumpor]]a i [[dušik]]a. Te su čestice vrlo malene ([[promjer]] im je često manji od desetinke [[metar|mikrometra]]), ali su vrlo [[Higroskopnost|higroskopne]], pa se na njima hvataju prvi kondenzati. Zbog njih vodena para može u atmosferi biti tek neznatno prezasićena, tj. relativna vlagavlažnost može dosegnuti tek koju desetinku postotka više od 100 %. U atmosferi imase posvuda jezgarajezgare kondenzacije nalaze posvuda: više ih je u [[industrija|industrijskim]] središtima (do nekoliko milijuna u 1 [[Kubični metar|cm³]] zraka), manje u rijetko naseljenim područjima (desetak tisuća u 1 cm³ zraka).

'''Mraz''' su kristalići [[led]]a koji se u obliku ljusaka, iglica, pera ili lepeza hvataju na izloženim površinama za vedrih noći bez [[vjetar|vjetra]] pri temperaturi zraka nižoj od 0 &nbsp;°C. Nastaju izravnim prijelazom vodene pare iz sloja zraka neposredno iznad površine tla u led (depozicijom). Mraz se u nekim dijelovima Hrvatske naziva slana. Slična pojava je [[inje]]. <ref> '''mraz''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42208] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

'''Oblaci''' su vidljive nakupine vodenih kapljica, ledenih kristala ili smjese kapljica i kristala, koje lebde u [[atmosfera|atmosferi]]. Nastaju kad se zrak zasiti vodenom parom, što se može dogoditi zbog povećanja količine vodene pare u zraku ili zbog smanjenja temperature zraka ispod temperature [[rosište|rosišta]]. U oblacima se mogu nalaziti i veće čestice leda, pa i čestice koje potječu od onečišćenja što ga stvaraju industrija i promet ([[aerosol]]i). Promjer je vodenih kapljica nekoliko [[mikrometar]]a, a ledenih kristala od nekoliko desetaka mikrometara do nekoliko [[milimetar]]a. Oblaci se razlikuju od magle po tome što se nalaze visoko iznad tla. Važna je njihova uloga u energetskom stanju atmosfere: raspršuju, apsorbiraju i reemitiraju [[toplinsko zračenje]] sa Zemlje i Sunca i tako onemogućavaju naglo zagrijavanje ili hlađenje tla i zraka, kondenzacijom vodene pare oslobađaju [[latentna toplina|latentnu toplinu]], a oborinskim procesima vraćaju vodu na tlo. Konvektivni oblaci (kumulus, kumulonimbus i altokumulus castellanus) nastaju kada se vertikalnimokomitim strujanjem podiže toplitopliji vlažni zrak u više i hladnije dijelove atmosfere gdje se vodena para kondenzira.<ref> '''oblaci''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=44573] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

'''Psihrometrija''' je pojam koji opisuje polje [[Tehnika|tehnike]] koje proučava odredivanje [[fizika|fizičkih]] i [[termodinamika|termodinamičkih]] svojstava smjese [[zrak]]a i [[vodena para|vodene pare]]. Riječ dolazi od [[Grčki jezik|grčkih riječi]] ''psihron'', što znači hladno i riječi ''metron'', što znači mjerenje. <ref> [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3D%23115938] ''psuchron'', A Greek-English Lexicon, Henry George Liddell, Robert Scott</ref> Zrak je smjesa [[plin]]ova i vodene pare. Udio ili količina pojedinih plinova u zraku je praktički konstantan, dok se udio vodene pare u zraku mijenja. Za proučavanje kondicioniranja zraka, pogodno je sve plinove u zraku smatrati jednom komponentom, a vodenu paru kao promjenjivu veličinu – drugom komponentom. Prvu komponentu (smjesa plinova u zraku) zovemo '''suhi zrak''', a drugu, koja se nalazi u parnom stanju je [[vodena para]]. Zrak u kojem ima vodene pare zovemo '''vlažni zrak''' ili samo zrak. Iako psihrometriju možemo primjeniti za bilo koji sistemsustav koji ima smjesu plina i pare, najviše se proučava smjesa zraka i vodene pare, i to za [[grijanje]], [[Ventilator|ventilaciju]] i [[Klimatizacija|klimatizaciju]], te za [[Meteorologija|meteorologiju]]. ZaOsjet nas, naša ugodnostugode nije samo rezultat [[temperatura|temperature]] i zraka koji nas okružuje, većnego ovisi i o [[Vlažnost zraka|vlažnosti zraka]], jer se hladimo sa [[znojenje]]m.

'''Wilsonova komora''' (po škotskom fizičaru [[Charles Thomson Rees Wilson|Charlesu Thomsonu Reesu Wilsonu]]) je prvi uređaj kojim se mogla registriratiopaziti staza nabijenih čestica, posebno [[alfa čestica]] i [[elektron]]a emitiranih iz [[radioaktivnost|radioaktivnih]] materijala. U osnovi je to posuda ispunjena smjesom zraka i vodene pare, u kojoj se brzim povećanjem njezina [[obujam|obujma]] s pomoću pokretne membrane i [[Klip stroja|klipa]], zbog pada [[tlak]]a i [[temperatura|temperature]], postiže prezasićenost zraka vodenom parom, pri čem dolazi do kondenzacije vodene pare duž staze nabijene čestice. Prolaskom kroz komoru, nabijena čestica izaziva [[ionizacija|ionizaciju]] molekula zraka, koje tako postaju središta kondenzacije. Na tom osnovnom načelu razvijena je [[maglena komora]] i [[komora na mjehuriće]]. <ref> '''Wilsonova komora''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66207] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

'''Toplinski most''' je manje područje u ovojnici zgrade (obično fasada), kroz koje je toplinski tok povećan radi promjene materijala, debljine ili geometrije građevnog dijela. Postavljanjem izolacije na ovojnici kuće (zidovi, krov, pod) izoliratiizolira ćetese i većinuvećina toplinskih mostova. Izolacijom toplinskih mostova izbjećiizbjegava ćetese i kondenzacijukondenzacija na pojedinim dijelovima konstrukcije. <ref> [http://www.energetska-efikasnost.undp.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=272&Itemid=230] "Načela gradnje pasivne kuće", Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj, www.energetska-efikasnost.undp.hr, 2011. </ref>