Niccolò Fontana Tartaglia: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 36 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q201543 na Wikidati
dopuna
Redak 2:
'''Niccolò Fontana Tartaglia''' ([[Brescia]], [[1499.]] - [[Venecija]], [[13. prosinca]] [[1557.]]), mletački [[matematičar]].
 
Objavio je veliki broj knjiga uključujući i prve prevodeprijevode djela [[Arhimed]]a, [[Euklid]]a i kompilaciju do tada proslavljenih matematičara. Kada su francuzi pod [[Luj XII., kralj Francuske|kraljem Lujom XII.]] nakon nekolikotjedan dana borbe osvojili njegovo rodno mjesto Bresciu, usred općeg pokolja ons dobivaobitelji udaracse sabljomsklonio u čeljust koja mu je rasječena[[Katedrala|katedralu]]. OvuVojnici nesrećusu jega preživioipak zahvaljujućiozlijedili majčinojrasjekavši brizimu kojačeljust nijei odustalanepce odte njegaga iakoostavili jeležati biosmatrajući gotovo proglašenga mrtvim. IakoOdnjegovala ga je preživiomajka, ovoali je ostavilo velike posljedice na Nikola koji zbog čeljusti kojanikad više nije dozvoljavalamogao dajasno pričagovoriti normalnote je dobijedobio nadimak ''tartalja'' što znači mucavac.
PoznatoOd je daprivatnog je od privatnog učitelja, kojeg je imao dok su to sredstva dozvoljavala, naučio samo pola [[Abeceda|abecede]], dok je ostalo naučio sam. izBio čegaje sesamouk možei zaključitiu damatematici, ali je bioznatno samoukpridonio širenju klasične misli u tadašnjoj školovanoj srednjoj klasi.
U to je vrijeme znanstvenicima bilo vrlo važno u izravnim dvobojima zadavati zadatke jedan drugome pred publikom. Na takvim je dvobojima svaki natjecatelj imao isto vrijeme za rješavanje zadataka koje je zadao protivnik. Pobjednik je najčešće bio novčano nagrađen, ali je ponekad dobivao i katedru na [[sveučilište|sveučilištu]]. Tartagliu je na jedno takvo sučeljavanje [[1535]]. godine pozvao [[Antonio Maria Del Fiore]]. Tartalja je naslutio da Fiore zna riješavati [[Kubna jednadžba|kubne jednadžbe]] tipa x<sup>3</sup>+px+q=0 pa je vrijeme prije dvoboja iskoristio razmatrajući taj problem. Poslije je o tome napisao:
Bio je najpoznatiji po sukobima s Cardanom i Fiorom. Naime, Fior je izazvao Tartagliu na natjecanje [[1535]]. godine, svaki je trebao drugome postaviti 30 zadataka koje je trebalo riješiti u određenom vremenskom roku. Tartalja je pretpostavio da će svi Fiorovi zadaci biti istog tipa pa je tjedan dana prije natjecanja razvio metodu za tip ''x3 + px2 = q''. Zahvaljujući ovome je riješio sve zadatke za 2 sata i pobijedio.
{| class="float {{{1}}}" "width="*" align="{{{1}}}" style="background-color:inherit;border-collapse:collapse;border-style:none;margin: .5em .75em;"
| width="20" valign="top" style="color:#B2B7F2;font-size:40px;font-family:'Times New Roman',serif;font-weight:bold;text-align:left;padding:2 2px;" | “
| valign="top" align="left" style="padding:0 10px;" | {{{2<noinclude>|Uložio sam svu svoju snagu i umijeće da bih našao pravilo za rješavanje kubnih jednadžbi. Zahvaljujući blagonaklonosti sudbine , to mi je i uspjelo osam dana prije zakazanog dvoboja. </noinclude>}}}
| width="20" valign="bottom" style="color:#B2B7F2;font-size:40px;font-family:'Times New Roman',serif;font-weight:bold;text-align:right;padding:2 2px;" | ”
|-
| colspan="3" style="padding-top: 10px" | {{#if:{{{3|<noinclude>Origin</noinclude>}}}|<p style="font-size:smaller;line-height:1em;text-align: right">'''<cite style="font-style:normal;">&mdash;{{{3<noinclude>|Isakovič Glaizer, Gerš</noinclude>}}}{{#if:{{{4|<noinclude>Citation</noinclude>}}}|, {{{4<noinclude>|''Povijest matematike za školu'', Školske novine & HMD, Zagreb, 2003., ISBN 953-160-176-3, str. 324.</noinclude>}}}}}</cite>'''</p>}}
|}<!--Markup inserted from Template:Rquote--> <noinclude>
 
Tartaglia je na dan održavanja dvoboja 20. veljače 1535. u dva sata riješio svih 30 zadanih zadataka dok Fiore nije niti jedan. Bavio se i proračunavanjima putanje balističkih projektila, ali je pisao i o međuljudskim odnosima, običajima u tadašnjoj trgovini i napretku na polju matematike. <ref>Isakovič Glaizer, Gerš, ''Povijest matematike za školu'', Školske novine & HMD, Zagreb, 2003., ISBN 953-160-176-3, str. 322.-325.</ref>
 
== Zanimljivosti ==
Tartaglin suvremenik [[Girolamo Cardano]] je prijevarom uspio dobiti rješenje kubne jednadžbe i objaviti je u svojoj knjizi nakon čega je izbila žestoka i dugotrajna rasprava dvojice matematičara i njihovih sljedbenika. Formula je i danas poznata pod nazivom ''[[Cardanova formula]]''.
Okrugle zagrade kakve danas poznajemo prvi je [[1556.]] godine upotrijebio Tartaglia u svojoj knjizi ''Opće proučavanje brojeva i mjera''.
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Tartaglia, Niccolò Fontana}}