Valerij Lobanovs'kyj: razlika između inačica

bez sažetka
No edit summary
No edit summary
{{radovi}}
 
{{Trener/izbornik/igrač
 
| ime = Valerij Vasyl'ovyč Lobanovs'kyj
| slika = [[Datoteka:Valeri Lobanovsky.jpg|250px]]
| ažurirano =
}}
'''Valerij Vasyl'ovyč Lobanovs'kyj''' ([[ukrajinski jezik|ukr.]] '''Вале́рій Васи́льович Лобано́вський''', [[Kijev]], [[6. siječnja]] [[1939.]]. - [[Zaporižžja]], [[13. svibnja]] [[2002.]]) je [[Ukrajina|ukrajinski]] nogometaš i trener.
 
==Karijera==
===Igračka===
Lobanovski je započeo svoju karijeru igrajući kao lijevi krilni igrač u Dinamu iz Kijeva s kojim je osvojio [[Sovjetska Viša liga u nogometu|SSSR ligu]] i kup. Proveo je sedam godina u Dinamu prije nego što je završio svoju karijeru s kratkim razdobljima u [[FK Čornomorec Odesa|Čornomorecu]] iz [[Odessa|Odesse]] i [[FK Šahtar Donjeck|Šahtaru]] iz [[Donjeck]]a. Lobanovski je završio karijeru u dobi od 29 godina u kojoj je postigao 71 golovagol u 253 utakmicautakmice. Nastupio je na dvijema [[OI|Olimpijskim igrama]]. Svoju prvu međunarodnu utakmicu odigrao je 4. rujna 1960. u gostima protiv [[Austrijska nogometna reprezentacija|Austrije]]. Najpoznatiji je po legendarnoj sposobnost postizanja gola iz [[Udarac iz kuta|kornera]].
 
===Trenerska===
Godinu dana nakon odlaska u igračku mirovinu Lobanovski je imenovan trenerom [[FK Dnjipro Dnjipropetrovsk|Dnjipra]]. Nakon četiri relativno loše godina s Dnjiprom preselio je u svomsvoj bivšembivši klub klubu Dinamo iz Kijeva[[Kijev]]a, prije početka sezone 1974. godine. Vodit će Dinamo sljedećih 15 od 17 godina (1983.-1984. bio je trener SSSR-a). Tijekom ta dva razdoblja Kijev je bio uspješnuspješan u razbijanje [[Rusija|ruske]] dominacije sovjetskim nogometom. Osvojio je Sovjetsku super ligu osam puta, kup šest puta, [[UEFA Kup pobjednika kupova|Kup pobjednika kupova]] 1975. i 1986., te [[Europski superkup]] 1975. godine.
1975. i 1986., te Europski superkup 1975. godine.
 
S Sovjetskim Savezom osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama 1976.
Nakon [[Perestrojka|perestrojke]] mnogi Lobanovski najbolji igrač nogometaši napustili su [[SSSR]] i otišli igrati u [[Zapadna Europa|Zapadnu Europu]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Italija 1990.|SvjetskoSvjetskom prvenstvoprvenstvu]] 1990. godine nije mogao pozvati vlastite igrače iz Dinama da čine jezgru reprezentacije kao što je ranije činio. Reprezentacija [[Sovjetska nogometna reprezentacija|SSSR-a]] ispala je već u grupnoj fazi prvenstva.
 
Nakon debakla na Svjetskom prvenstvu Lobanovski je odlučio napustiti Dinamo Kijev i prihvatiti unosnu ponudu upravljanja [[Nogometna reprezentacija UAE-a|Ujedinjenim Arapskim Emiratima]]. Nakon četiri relativno prosječne godine dobio je otkaz te je postao trener [[Kuvajtska nogometna reprezentacija|Kuvajtske nogometne reprezentacije]].
 
U siječnju 1997. vratio se u Dinamo Kijev po treći put. Klub je tada bio u krizi, [[UEFA]] ga je izbacila klub iz europskih natjecanja zbog pokušaja podmićivanja dužnosnika. Lobanovski je međutim uspio pokrenuti Dinamo. Osim što je vodio momčad do pet uzastopnih prvenstavanaslova prvaka Ukrajine, Dinamo je igrao polufinale [[Liga prvaka|Lige prvaka]] 1999. godine. Postao je trener Ukrajine u ožujku 2000, ali je smijenjen nakon što je izgubio u dodatnim kvalifikacijama za [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Južna Koreja i Japan 2002.|Svjetsko prvenstvo 2002.]] od Njemačke.
 
Pretrpio je [[moždani udar]] 7. svibnja 2002. godine, nedugo nakon što je njegov Dinamo Kijev pobijedio FC[[Metalurg Donjeck|Metalurg]]. Umro je 13. svibnja za vrijeme operacije mozga. Na finalu Lige prvaka u Glasgowu[[Glasgow]]u dva dana kasnije održana je minuta šutnje njemu u čast.
 
==Zanimljivosti==
{{GLAVNIRASPORED:Lobanovski, Valerij}}
[[Kategorija:Ukrajinski nogometaši]]
[[Kategorija:Nogometni treneri]]
 
{{Mrva-biog-nogomet-ukrajina}}