Aleksej Brusilov: razlika između inačica

Brusilov je tvorac nove ofenzivne taktike, koja je oslanjala na udare elitnim malim jedinicama po slabim točkama neprijatelja. Zatim bi glavnina snaga koristila rupe u neprijateljskoj obrani i kroz stvorene rupe je razbijala neprijateljsku liniju obrane na širokom frontu. Ruska vojska je započela Brusilovljevu ofanzivu [[4. lipnja]] [[1916]]. sa masivnom, preciznom i kratkom baražnom topničkom vatrom na austro-ugarske linije. Ključno je bilo da je topnička paljba bila kratka i precizna, što se razlikovalo od dotadašnjih običaja dugog topničkog napada, što je braniteljima obično omogućavalo da dovuku rezervne snage i da isprazne prednje safove[[rov]]ove. Početni napad je bio uspješan i austro-ugarske linije su bile probijene, što je omogućilo da 3 od 4 Brusilovljeve armije napreduju na širokom frontu. Brusilov je uveo inovaciju, takozvane udarne šok snage, koje su napale slabe austrijske točke, pa je glavna vojska mogla iskoristiti takav proboj slabih točaka. Brusilovljeva taktička inovacija je bila slična taktici koju su kasnije koristili Nijemci na zapadnom frontu, tzv. infiltriranoj taktici. Brusilovljevom ofenzivom 1,5 milijuna vojnika [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] bilo je izbačeno iz stroja. Brusilovljeva ofenziva je bila najuspješnija ruska ofenziva u Prvom svjetskom ratu.