Sonet: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj mobilna aplikacija
m uklonjena promjena suradnika 94.253.137.111 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Man Usk
Redak 1:
[[Datoteka:Sonet_sa_akrostihom.jpg|desno|mini|253px|'''Rukopisni original soneta sa akrostihom autora Josipa Vidovića posvećenog Magdaleni Tomić''']]
'''Sonet''' je pjesnička forma talijanskog porijekla, sastavljena od četrnaest [[stih]]ova ([[jedanaesterac (književnost)|jedanaesteračkih]], [[dvanaesterac (stih)|dvanaesteračkih]], [[osmerac (stih)|osmeračkih]] ili drugačijih) koji su u osnovnom obliku podijeljeni u dva [[katren]]a i dvije [[tercina|tercine]] ili terceta.
 
Naziv ''sonet'' potječe od talijanskog ''sonetto'' za koji se pretpostavlja da je nastao od riječi ''suono'' (hrv. ''glas'', ''zvuk'') kao njezina [[umanjenica]], ili da je [[posuđenica]] iz [[okcitanski jezik|provansalskog]] gdje je označavala neku vrstu pjesme.
 
Prvi se teorijski spisi o sonetu kao pjesničkom obliku javljaju [[1332]]. godine, odnosno stotinjak godina nakon nastanka soneta. Autor tog prvog teorijskog spisa (''Summa artis rithimici vulgaris dictaminis''), koji predstavlja svojevrsni zahtjev za klasifikacijom tipova soneta, jest [[Antonio da Tempo]]. U njemu on nabraja čak šesnaest vrsta soneta (''sonnetus simplex, duplex, dimidiatus, caudatus, continuus, incatenatus, duodenarius, repetitus, retrogradus, semilitteratus, metricus, bilinguis, mutus, septenarius, communis, retornellatus''). Najpoznatija su tri tipa soneta: talijanski ili [[Francesco Petrarca|Petrarkin]], francuski ili [[Pierre de Ronsard|Ronsardov]] te engleski ili [[William Shakespeare|Shakespeareov]] sonet. U [[hrvatska književnost|hrvatskoj književnosti]] kao majstor soneta ističe se [[Antun Gustav Matoš]].
 
== Nastanak soneta ==
Prvi su se soneti pojavili oko [[1230]]. godine na Siciliji, među pjesnicima [[sicilijanska škola|sicilijanske škole]] okupljenima oko dvora [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrika II.]] Smatra se da su, barem djelomično, bili inspirirani nekim pučkim sicilijanskim oblikom. Tvorcem soneta kao posebnog pjesničkog oblika smatra se [[Jacopo da Lentini]], bilježnik (pravnik) u Fridrikovoj službi. U prvo se doba sonet često smatrao [[strofa|strofom]] i kao takav se pojavljivao u [[spjev]]ovima. Tek se postupno udomaćuje kao lirski oblik. Pronađeno je, također, da su prvi soneti bili obilježeni alternirajućom [[rima|rimom]] okteta, ali je vrlo brzo obgrljena rima postala klasični model te se počela osjećati kao bolja struktura sonetne forme. Tercine su pak bile povezane sljedećom shemom rima: CDE/EDC, CDE/CED. Soneti su bili pisani u [[jedanaesterac (književnost)|jedanaestercu]] (tal. ''endecasillabo'').