Münchenski krug: razlika između inačica

„predstavnici tzv. ''europske linije''

suprotstavljeni ''nacionalnoj liniji''

Za njihov krug i stil koji je, u tadašnjem domaćem (pa čak i u münchenskom) kontekstu

bio nov i neobičan, danas se uvriježio naziv ''Münhenski krug. ''

Habermanna postoje mnoge priče. Zna se da je bio Pilotyjev učenik te da je

aktivno sudjelovao u umjetničkoj grupi ''Die

Svojim studentima htio je silom nametnuti taj jugendstilski, secesijski

pristup, no istovremeno Prelog tvrdi da je Habermannov pristup „bio među

O tome govori i podatak da je Račić, kao najbuntovniji član klase, vrlo često

raspravljao s njime. Vladimir Becić o tome je pisao u svojim memoarima: „Mi smo

razvitku moderne umjetnosti. Znali smo za velikog slikara Leibla, koji je živio

u blizini Münchena. Znali smo i predobro za velike francuske impresioniste,

 

== Josip Račić ==

Prelog

nam u jednom od svojih brojnih tekstova o ''Münchenskom

koji su prvo izučavali crtanje u privatnoj školi Antona Ažbea, a kasnije su

upisali Akademiju u klasi profesora Johanna Caspara von Hertericha koji je

prof. von Herterich umire pa je klasu preuzeo profesor Hugo von Habermann koji

je sljedeće godine klasu pretvorio u slikarsku. U Habermannovoj klasi najbolji

Račić je već u Zagrebu izučio litografski

zanat pa je upisavši privatnu Ažbeovu školu već imao iskustvo s grafikom. No

ugljen jedno: dvije crnine. Osjetio je nadalje, da je crnina ugljena upravo

idealno sredstvo, kojim može izraziti svu crninu svoje duše malog litografskog

Kada je kasnije upisao Akademiju i postao dijelom slikarske klase profesora von

Habermanna, zadržao je svoju usađenu ljubav prema crnoj koju je dodatno zavolio

zbog svoje sklonosti Manetu i španjolskim majstorima („...Račić je našao

slikare koji slikaju živom crninom i srebrnim sivilom. To su bili Velasquez,

da se redovito sukobljavao s Habermannom, pri jednoj od rasprava izrekao je

Habermann svoju poznatu rečenicu: „''So hat

Račić se trudio gotovo više od svih svojih kolega, no vrlo je brzo shvatio da

na Akademiji više neće mnogo naučiti te je uskoro odlučio napustiti München i

pokazuju njegova psihička stanja i, kako kaže Horvat Pintarić, „stvarani su iz

unutrašnje matrice, samo što se ona svaki put otkriva u drukčijem aspektu,

Od pariškog opusa treba spomenuti manetovsku ''Olympiju, ''brojne'' ''lautrecovske

crteže ili ilustracije u duhu Aubrey Beardsleya koje je radio za časopis

Becić od malih nogu bio je zaokupljen slikanjem. Znamo da je paralelno sa

studijem prava pohađao i „privatni Crnčić-Čikošev slikarski tečaj na Obrtnoj

Na jubilarnoj izložbi Društva umjetnosti 1905. izlagao je i mladi Becić, a

njegov je rad komentirao i Iso Kršnjavi: „Becić Vladimir je vrlo darovit učenik

naših umjetnika, koji su mu radnje – umjesto u odjel za učenike – umetnuli među

Iste godine otišao je Becić put Münchena i upisao prvo privatnu slikarsku školu

Heinricha Knirra, a već u sljedećem semestru i Akademiju. Prva osoba koju je

inherentnim sklonostima i nazprima naših slikara, Račiću i Beciću posebno. Bilo

je to opredjeljenje uvjetovano njihovim porijeklom i pozadinom, njihovim

 

<!--[endif]-->Uskoro je na Akademiju stigao i Kraljević,

uglavnom figurativno, a sačuvano je nekoliko akvarela. Najveće je Becićevo

djelo iz tog perioda (i jedan od njegov najvećih doprinosa našoj umjetnosti)  ''Ženski

Osim toga, naslikao je i nekolicinu autoportreta te za našu povijest umjetnosti

vrlo važnu ''Mrtvu prirodu'' iz 1909.

Račić, privučen Parizom te tamo nastavlja svoje stvaralaštvo. Do smrti 1954.

sudjelovao je u mnogim umjetničkim kretanjima, primjerice 1910-ih izlagao je s ''Medulićima,'' nakon rata potaknuo je nastanak

u Blažuju kraj Sarajeva, a od 1930. do 1935. bio je članom ''Grupe trojice.'' Stilski je varirao od impresionizma do klasicizma, a

sadržajno je od minhenskih dana do smrti evoluirao utoliko što se postupno sve

više približavao tom „idiomu hrvatskog slikarstva četvrtog desetljeća koje se

 

== Oskar Herman ==

U njegovu stvaralaštvu od početka je

evidentan utjecaj Delacroixa, a kasnije „se veže na Maréesovo slikarstvo, na

Iz münchenskih dana treba spomenuti sliku ''Djevojčica.

''Već se na njoj vidi u kojoj se mjeri Herman razlikuje od svojih kolega.

vrlo složena paleta žari sa platna i govori o psihologiji govorom boja, a

tragovi deformacija i nemirna epiderma, već nas ovdje upozorava na visoku

Od kasnijih radova najpoznatije je djelo ''Nagovaranje,

''ali to djelo više ni na koji način ne možemo povezati sa prepoznatljivim