Münchenski krug: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 38:
Habermanna postoje mnoge priče. Zna se da je bio Pilotyjev učenik te da je
aktivno sudjelovao u umjetničkoj grupi ''Die
Scholle ''“na pozicijama između secesije, akademizma i realizma“,''<ref name="Tonković"> Tonković, Z., Vladimir Becić, Društvo povjesničara umjetnosti SR Hrvatske, Zagreb, 1988., str. 6, 7, 8, 9, 14, 75, 126</ref>
kao i da je „bio predsjednik münchenske Secesije“.
Svojim studentima htio je silom nametnuti taj jugendstilski, secesijski
Redak 48:
razvitku moderne umjetnosti. Znali smo za velikog slikara Leibla, koji je živio
u blizini Münchena. Znali smo i predobro za velike francuske impresioniste,
pogotovo Maneta...“<ref name="Tonković/>
 
== Josip Račić ==
Redak 122:
Becić od malih nogu bio je zaokupljen slikanjem. Znamo da je paralelno sa
studijem prava pohađao i „privatni Crnčić-Čikošev slikarski tečaj na Obrtnoj
školi“.<ref name="Tonković"/>
Na jubilarnoj izložbi Društva umjetnosti 1905. izlagao je i mladi Becić, a
njegov je rad komentirao i Iso Kršnjavi: „Becić Vladimir je vrlo darovit učenik
naših umjetnika, koji su mu radnje – umjesto u odjel za učenike – umetnuli među
slike umjetnika. Vidjet ćemo, hoće li Becić opravdati to povjerenje“.<ref name="Tonković"/>
Iste godine otišao je Becić put Münchena i upisao prvo privatnu slikarsku školu
Heinricha Knirra, a već u sljedećem semestru i Akademiju. Prva osoba koju je
Redak 136:
inherentnim sklonostima i nazprima naših slikara, Račiću i Beciću posebno. Bilo
je to opredjeljenje uvjetovano njihovim porijeklom i pozadinom, njihovim
temeljnim formiranjem i konzervativnom sredinom koje su nosili u sebi“.<ref name="Tonković"/>
 
 
<!--[endif]-->Uskoro je na Akademiju stigao i Kraljević,
pa je krug bio potpun. Zna se da su si naši slikari međudobno pozirali, čemu
svjedoći i Becićev portret Kraljevića. Inače, Becić u münchenskim danima slika
uglavnom figurativno, a sačuvano je nekoliko akvarela. Najveće je Becićevo
djelo iz tog perioda (i jedan od njegov najvećih doprinosa našoj umjetnosti)  ''Ženski
akt pred ogledalom ''iz 1908. kojeg karakterizira „velaskezovska invencija“.''<ref name="Tonković"/>
Osim toga, naslikao je i nekolicinu autoportreta te za našu povijest umjetnosti
vrlo važnu ''Mrtvu prirodu'' iz 1909.
Line 151 ⟶ 152:
Račić, privučen Parizom te tamo nastavlja svoje stvaralaštvo. Do smrti 1954.
sudjelovao je u mnogim umjetničkim kretanjima, primjerice 1910-ih izlagao je s ''Medulićima,'' nakon rata potaknuo je nastanak
„prve umjetničke kolonije u našoj Kraljevini“<ref name="Tonković"/>
u Blažuju kraj Sarajeva, a od 1930. do 1935. bio je članom ''Grupe trojice.'' Stilski je varirao od impresionizma do klasicizma, a
sadržajno je od minhenskih dana do smrti evoluirao utoliko što se postupno sve
više približavao tom „idiomu hrvatskog slikarstva četvrtog desetljeća koje se
vezuje uz pojavu ''Grupe trojice''“.<!--[endif]--ref name="Tonković"/>
 
 
== Oskar Herman ==