Suradnik:Petar607/Stranica za vježbanje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 118:
Iako su ovakvi utjecaj često neželjeni, u nekim slučajevima, poput biodegeneracije i recikliranja mogu biti željeni da bi spriječili zagađenje okoliša. Degradacija isto tako može biti korisna u biomedicinskim primjenama. Npr. kopolimer polikatilka kiselina i poliglikolička kiselina se koristi u hidrolizičnim šavovimma koji polako degradiraju nakon što se primjene u rani.
Degradacija polimera u manje molekule može se dogoditi nasumičnim cijepanjem iliodređnim cijepanjem. Degradacija polietilena se događa nasumičnim cijepanjem - nasumično pucanje veza koje drže atome polimera zajedno. Kada se zagriju iznad 450 °C, polietileni se degradiraju i formiraju mješavinu ugljikohidrata. Drugi polimeri, poput poli(alfa-metilstirena), prolaze određemp cijepanje pri kojem se lomljenj događa samo na krajevima. Oni se doslovno otkopčaju ili depolimeriziraju natrag u sastavne monomere.
Sortiranje otpada od polimera u svrhu recikliranja može se olakšati korištenjem Kodova za identifikaciju plastičnih masa razvijenih od strane SPI odnosno Udruženja za plastičnu industriju (eng. Society of the Plastics Industry) kako bi identificirao tip plastike.
=== Zatajenje proizvoda ===
U konačnom proizvodu ovakva promjena treba biti spriječena ili odgođena. Zatajenje polimernih dijelova važnih za sigurnost može uzrokovati ozbiljne nesreće poput požara u slučaju slomljenih ili degradiranih polimernih dovoda za gorivo. Lomljenje polioksimetilenskih zglobova i polibutilenskh cijevi induciranih klorom uzrokovalo je puno ozbiljnih poplava u kućanstvima, posebno u SAD-u u 1990-ima. Tragovi klora u vodi napadaju ranjive polimere u plastičnim cijevima, a taj problem se odvija brže ako bilo koji od od dijelova ima defekte nastale u proizvodnji poput lošeg kalupa. Nagrizanje zgloba se dogodio zbog lošeg ukalupljivanja, što je dovelo do puknuća duž navoja.
|