Suradnik:Petar607/Stranica za vježbanje: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 118:
Iako su ovakvi utjecaj često neželjeni, u nekim slučajevima, poput biodegeneracije i recikliranja mogu biti željeni da bi spriječili zagađenje okoliša. Degradacija isto tako može biti korisna u biomedicinskim primjenama. Npr. kopolimer polikatilka kiselina i poliglikolička kiselina se koristi u hidrolizičnim šavovimma koji polako degradiraju nakon što se primjene u rani.
 
Podložnost polimera degradaciju ovisi o njihovoj strukturi. Epoxy smole i lanci koji sadrže aromatične funkcionalnosti su posebno podložni UV degradaciji, dok su poliesteri podložni degradaciji hidrolizom, a polimeri koji sadrže nezasićen lanac su posebno podložni ozonskom pucanju. Polimeri na bazi ugljika su podložniji termalnoj degradaciji nego neorganski polimeri poput polidimetilsiloksana i stoga nisu idealni za većinu visokotemperaturnih primjena. Visoko-temperaturne matrice poput bismaleimida (BMI), kondenzationpolimida (sa O-C-N vezom), triazina (sa dušičnim (N) prstenom), i njihove mješavine su podložne degradaciji polimera u obliku galvanske korozije kada je polimer CFRP pojačan ugljičnim vlaknima u kontaktu sa aktivnim metalom poput aluminija u slanoj vodi.
Podložnost polimera degradaciju ovisi o njihovoj strukturi. Epoxies and chains containing aromatic functionalities are especially susceptible to UV degradation while polyesters are susceptible to degradation by hydrolysis, while polymers containing an unsaturated backbone are especially susceptible to ozone cracking. Carbon based polymers are more susceptible to thermal degradation than inorganic polymers such as polydimethylsiloxane and are therefore not ideal for most high-temperature applications. High-temperature matrices such as bismaleimides (BMI), condensationpolyimides (with an O-C-N bond), triazines (with a nitrogen (N) containing ring), and blends thereof are susceptible to polymer degradation in the form of galvanic corrosion when bare carbon fiber reinforced polymer CFRP is in contact with an active metal such as aluminium in salt water environments.
 
Degradacija polimera u manje molekule može se dogoditi nasumičnim cijepanjem iliodređnim cijepanjem. Degradacija polietilena se događa nasumičnim cijepanjem - nasumično pucanje veza koje drže atome polimera zajedno. Kada se zagriju iznad 450 °C, polietileni se degradiraju i formiraju mješavinu ugljikohidrata. Drugi polimeri, poput poli(alfa-metilstirena), prolaze određemp cijepanje pri kojem se lomljenj događa samo na krajevima. Oni se doslovno otkopčaju ili depolimeriziraju natrag u sastavne monomere.