Povijest rimske države do preobrazbe Republike: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m nepostojeća poveznica
Redak 44:
 
== Rimska vojska ==
[[Datoteka:Centurio 70 aC - cropped.jpg|mini|100px|Imitacija rimskog centuriona]]
Rimska je vojska bila najbolja vojska [[stari vijek|starog vijeka]]. Resile su je željezna stega i izvrsna uvježbanost. Za rane Republike vojnici su se sami, prema svojim mogućnostima, brinuli o naoružanju. Siromašni seljaci činili su [[pješaštvo]] naoružano [[koplje|kopljima]] i [[mač]]evima. Pješaci su bili zaštićeni [[štit]]ovima, a neki su imali i [[oklop]] i [[kaciga|kacigu]]. Imućniji Rimljani bili su [[konjica|konjanici]]. Tek je krajem [[2. stoljeće pr. Kr.|2. stoljeća pr. Kr.]] ustrojena stalna vojska koja je dobivala plaću i vojnu opremu. Na čelu vojske stajao je vojskovođa – [[imperator]]. Mogli su to biti konzuli ili vojni zapovjednici koje su imenovali konzuli, odnosno [[Rimski senat|senat]]. Osnovna postrojba u rimskoj vojsci bila je [[legija]]. Nju su činili teško i lako naoružani pješaci te konjanici. Samo su rimski građani mogli biti vojnici legije – [[legionari]], a pomoćne čete bile su sastavljene od stanovništva pokorenih krajeva (saveznici). Veliku važnost za rimska osvajanja imali su vojni [[tabor]]i. Rimljani su ih podizali na povišenom mjestu u obliku pravokutnika te ih utvrđivali. To su činili prije noćenja kako ih neprijatelj ne bi mogao iznenaditi. Svaka je postrojba imala točno određeno mjesto unutar tabora, a vojnici su spavali u [[šator]]ima. U samom središtu tabora bio je žrtvenik, šator zapovjednika i trg na kojem su se vojnici okupljali. Unutar tabora dopremale su se i različite ratne sprave za bacanje velikih strijela i kamenja, velike drvene opsadne kule te kipovi bogova. Svaki je vojnik, uz oružje, morao nositi i oruđe za gradnju uzvrda ([[motika|motike]], [[lopata|lopate]], [[pila|pile]]). Zbog takvog su opterećenja vojnici trebali biti izdržljivi, ali su na neprijateljskom prostoru imali osjećaj sigurnosti. Stega u vojsci bila je strogo održavana nagradama i kaznama. Rimski je vojnik smatrao da ide u rat voljom bogova te je bio poslušan i hrabar. Neposluh se strogo kažnjavao batinanjem ili čak smrću. No, rimski su vojnici bili i nagrađivani za hrabru borbu. Najveća čast koju je pobjednički vojskovođa mogao doživjeti bio je [[trijumf]]. Odjeven u grimiznu [[toga|togu]] i s lovorovim vijencem na glavi vojskovođa bi u pratnji vojnika ušao u Rim u svečanoj povorci sastavljenoj od visokih državnih dužnosnika. Ushićeni bi ga Rimljani pratili kličući dok bi išao prema [[Jupiterova hram|hramu boga Jupitera]] prinjeti [[žrtva|žrtvu]] zahvalnicu.