|
OVDJE PRIPREMAM ČLANKE I STAVLJAM NEKE POVEZNICE :)
Vrtni puh
Vrt puh (Eliomys quercinus) je glodavac u porodici gliridae.
Indijski sivi mungos
== Značajke ==
Indijski sivi mungos (lat. Herpestes edwardsii) je predator iz porodice mungosa (lat. Herpestidae).
U Sjeverno indijskim jezicima kao što su Hindski, Urdu i Punjabi, on se zove Nevalaa. Sivi mungos se obično nalazi u otvorenim šumama, šikarama i obrađenim poljima, često u neposrednoj blizini stanovanja ljudi. Živi u jazbinama, grmlju i šikari, među šumarcima stabala, uzimajući utočište pod stijenama ili grmljem, pa čak i u kanalizaciji. Vrlo je hrabar i znatiželjan, ali oprezan, rijetko venturing daleko od pokrova. Vrlo se dobro penje. Obično ćete ga naći pojedinačno ili u parovima. Lovi glodavace, zmija, ptičjih jaja i mladunci, gušteri i raznih beskralješnjaka.
Vrtni puhovi su obično dugi od10 do 15 cm, a s repom i dodao 8-14,5 cm. Teški su 60-140 g. Dlaka im je siva ili smeđa, s bijelim trbuhom. Vrtni puh se može prepoznati po crnim mrljama oko oka, relativno velikim ušima, kratke dlake, i bijelog dijela na kraju repa.
== Opis ==
Dužine je od 38 cm do 46 cm s repom od 45 cm i teži između 0,5 i 4 kg. Ima dugo vitko tijelo s relativno kratkim nogama. Njihovo krzno je srebrno, a noge su nešto tamnije. Rep je tamnocrven, a glava je malo crvenkasta.
== Rasprostranjenost ==
Obitava u Aziji, od Arabije do Nepala, Pakistana, Indije i Šri Lanke, a uvedeni su na Havaje, Jamajku, Kubu i Portoriko te u Jugoistočnu Europu. U Hrvatskoj uglavnom obitava indijski mali mungos. U proteklih stotinjak godina življenja na hrvatskom tlu mungos se od spasonosnog tamanitelja zmija preobrazio u ljutog neprijatelja lovstva i prirode uopće. [1]
== Raspon i staništa==
Indijski sivi mungos ili uobičajeni sivi mungos (Herpestes edwardsii) je vrsta mungosa se uglavnom nalaze u dijelovima južne Azije, kao što su Indija, Pakistan, Nepal, Šri Lanka, i nekim drugim dijelovima Azije. Oni su upoznati s jadranskim otocima, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Grčke, Albanije, Bulgary i Slovenije. Uz rijeku Chambal ona povremeno se hrani gavijal jaja. To pasa tijekom cijele godine.
Unatoč svom imenu, vrtnom puhu je glavno stanište šuma, iako se također mogu naći u voćarskim krajevima. Osobito je čest u južnoj Europi, no njegov raspon staništa se proteže do sjevera. Vrtni puhovi se često nalaze u Alpama, u bavarskim šumama i Ore planinama.
== Prehrana ==
Vrsta je prisutna u sjevernoj Njemačkoj, ali da je stanovništvo očito nije sposoban za reprodukciju velikih razmjera. U blizini, u Nizozemskoj, je gotovo izumrla: u 2007. godini, istraživačisu izvjestili da su u dvije šume našli samo 9 životinja unpokrajini Limburg, gdje su nekada bili česti. Predložili su da ovaj rezultat krajolika postaje sve monotono zbog klimatskih promjena koje prekidaju hibernaciju. [2]
Budući da se mesojedi hrane brojnim vrstama u rasponu od štakora do zmija. Mungos je vješti lovac koji aktivno traži plijen pomoću svojih jakih osjetila njuha i vida. On jede sve što može uloviti. Indijski sivi mungos obično jede male sisavce poput štakora, kao i jaja i raznih člankonožaca, uključujući i škorpiona. Mungos njuši zemlju i okreće stijene i kamenje u potrazi za plijenom. Ako životinja pokušava pobjeći, mungos ga potjera. On ubija svoj plijen, dok oboje trče ugrizom na vrat ili glavu. Poznate su njihove bitke sa zmijama otrovnicama. Zbog svoje brzine i agilnosti, uzmiče napadu zmije. Nakon nekog vremena, zmija je iscrpljena i može je lako ubiti ugrizom. Nisu imuni na otrov, ali gusto krzno omogućava veću toleranciju na zmijski otrov. Iako mungos jede zmije, uključujući i otrovne kobre, glavni dio svoje prehrane sastoji od malih životinja koje žive na ili pod zemljom. Mungos je brz i okretan lovac. Te uvijek vreba za plijenom. [3]
== Mladunci ==
Nakon graviditeta od 60 do 65 dana okote se 2-4 mladunčadi.
Žive u prosjeku 7 godina. Love tijekom dana i žive osamljeni. Često su u blizini ljudskih nastambi, a također se drže kao kućni ljubimci.
== Izvori ==
== Način života ==
1. ↑ http://www.zadarskilist.hr/clanci/17032009/mungos---ljuti-neprijatelj-prirode Preuzeto 9. kolovoza 2014.
Vrtni puhovi su prvenstveno noćne životinje, spavaju u gnijezdima na drveću tijekom dana. Noću traže hranu. Uglavnom jedu veće insekte poput skakavaca i žohara, te puževe, jaja, male glodavce i pauke, kao i bobice, voće, orašaste plodove poput žira i bukvice.
Razdoblje parenja traje od travnja do lipnja. Tijekom tog vremena, ženka pokazuje svoju spremnost za parenje glasnim cviljenjem. Mladi su najčešće rođeni u leglima od tri do sedam godina, nakon graviditeta od 23 dana. Slijepi i goli pri rođenju otvaraju oči tek nakon negdje oko 18 dana, a prestanu dojiti nakon mjesec dana. Osamostale se sa dva mjeseca, ali ne dosegnu spolnu zrelost do iduće godine. Životni vijek im je od oko pet godina.
Nije neobično za vrtnog puha jesti jednog od njegovih nesretnih suparnika tijekom sezone parenja. Kanibalizam se također primijetio povremeno kad životinja dolazi iz zimskog sna.
== >Klasifikacija==
Na otocima Sredozemnog mora, sve su rjeđe podvrste vrtnog. To su Sardinijski vrt puh, sicilijanski vrtni puh, Liparian vrt puh, Balearski vrt puh i Islandski vrt puh koji je poznat po svojem velikom crnom repu. Populacije zapadne Azije i sjeverne Afrike nedavno su razdvojene u svoje vrste Eliomys melanurus.
|
