Pitagorejska škola: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Škola: poveznice, tipfeleri |
poveznica |
||
Redak 39:
[[Datoteka:Monad.svg|mini|250px|[[Monada]]]]
Pitagorin nauk o [[svemir]]u uvelike je, kako se čini, ovisio od [[Anaksimandar|Anaksimandrovih]] i [[Anaksimen]]ovih učenja. Novost je, međutim, poimanje prirode kao [[Monada|monade]], te postavljanje teze o mnoštvu monada. Prema Pitagorovom učenju, ograničeni svemir okružen je neograničenim svemirom (anaksimenovim zrakom), koji onaj prvi "udiše", pa stoga stvari ograničenog svemira nisu čisto ograničenje, već sadrže u sebi i jednu mješavinu neograničenog (anaksimandrovog [[apeiron]]a). Stoga je pitagorejska [[priroda]] neraskidivo vezana za pojam monade: "ona je", kaže Filolaj, "načelo svih stvari" (fr. 8), a jedan od anonimnih pitagorejaca dodaje da je ona i naelo svih brojeva. Priroda (φύσις) je, dakle, isto što i nenastala, neuništiiva i vječna monada.
Mlađi pitagorejci, koji su živjeli nakon [[Heraklit]]a, izveli su drugačiju [[Kozmogonija|kozmogoniju]] i [[Kozmologija|kozmologiju]]. Po toj kozmogoniji, za koju nam je glavni izvor [[Jamblih|Jamblih iz Halkide]] (Ιάμβλιχος, 3. stoljeće), "svemir je vječan iako je rođen" (Arist. ''Metaph''. N 1091a 13). Rođenje svemira započele su monade živog (toplog, vatrenog) daha ili [[zrak]]a, probijajući se iz tame bezgraničnog (apeirona) kao prvo sjeme iz kojeg je nastao svijet. U neopitagorejskoj kozmologiji važno mjesto zauzima vizija o tri [[Sfera|sfere]] i shvaćanje da je broj 10 uključen u strukturu svemira. Od tri sfere, prva je najudaljenija od [[Zemlja|Zemlje]] i to je sfera [[zvijezda]] stajačica, druga je sfera [[planet]]a, a treća i najbliža Zemlji je sfera [[Sunce|Sunca]]. Ove tri sfere u međusobnom odnosu kretanja od [[istok]]a ka [[zapad]]u proizvode tzv. harmoniju sfera, čiji su činitelji isti kao i u glazbenoj harmoniji, a to su konsonantni odnos tonova: kvarta, kvinta i oktava. Dekada (broj 10) izražava se kroz vjerovanje da se cjelokupni svemir sastoji od ukupno deset sferičnih tijela: zvjezdano [[nebo]] (koje se računa kao jedno sferično tijelo), pet planeta, Sunce, [[Mjesec]], Zemlja i [[Antizemlja]] (Ἀντιχθών). [[Aristotel]] u ''Metafizici'' tumači: "Budući da im [pitagorejcima] se čini da je broj 10 savršen i da u sebi obuhvaća čitavu prirodu brojeva, tvrde da i tijela koja lutaju po nebu ima deset, ali zbog toga što ih vide samo devet, oni izmišljaju antizemlju kao deseto". U ovu dekadu nije ulazila "središnja [[vatra]]", oganj i izvor kozmičkog života. Ova "središnja vatra", kao i Antizemlja, ne vide se iz ljudskog staništa, zato što se to stanište nalazi na onoj sunčanoj strani Zemlje, koja se nikad ne okreće prema središnjoj vatri i Antizemlji.
| |||