Biser: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 47:
Uzgoj bisera je poznat već iz 5.st.p. Kr. U Kini su se uzgajali „ Buddha biseri“ u slatkovodnim školjkama ( Hyriopsis cumingii ). U školjku su se stavljale Buddha figurice od slonove kosti, gipsa ili olova koje su nakon određenog vremena dobile caklinu od sedefa. Švedski prirodoznanstvenik Carl von Linne je 1758. godine uspio staviti komadić srebrene žice u obliku slova T u Slikarsku školjku (Unio pictorum) da bi uzgojio okrugli biser. On je patentirao svoju metodu, ali pošto nije bilo praktične primjene, pao je patent u zaborav.
 
Implantantu treba oko dvije godine da se pretvori u biser. Često se dogodi da školjke ne prežive impantacijuimplantaciju ili odbace implantat. Samo u 30% školjki se impantatimplantat pretvori u biser. Samo 10% tih bisera su komercijalno uporabivi, 3% perfektno okrugli. Tek 0,5% imaju visoku kvalitetu oblika, boje, strukture i kakvoće površine i sjaja. Ovisno o vrsti školjki, mjestu i uvjetima uzgoja. Često raste u školjkama u kojima se nalaze implantati, nekoliko malenih bisera, takozvanih bisernih sjemena, sasvim prirodno. U školjkama može nekoliko puta narasti biser iz implantata.
 
Samo nekoliko vrsti školjki od 10.000 poznatih su u stanju oblikovati biser. Za uzgoj morskih bisera koriste se školjke Pinctada, za uzgoj slatkovodnih bisera školjke Hyriopsis. Biseri koje nije moguće prodati pulveriziraju se i koriste u kozmetici.<ref>http://www.nakit.hr/biseri.php</ref>