Stevan Dedijer: razlika između inačica

Na početku karijere radio je u prodajnom odjelu ''The New York Timesa'' i u istraživačkom odjelu ''Newsweeka'' u [[New York]]u i kao urednik u tjedniku Komunističke Partije ''Free Speech'' u [[Pittsburgh]]u. U [[Drugi svjetski rat|Drugomu svjetskom ratu]] služio je u američkoj vojsci od [[1942.]] do [[1945.]] godine kao padobranac, dok mu se brat [[Vladimir Dedijer]] istovremeno borio na strani Titovih partizana. Po završetku rata dolazi u [[Jugoslavija|Jugoslaviju]], gdje radi kao [[novinar]] u ''[[Borba (novina)|Borbi]]'', urednik u ''[[Politika (novine)|Politici]]'' i kao pomoćnik direktora ''[[Tanjug]]-a'', a u razdoblju od [[1949.]] do [[1954.]] godine bio je i glavni voditelj [[Beogradski nuklarni institut|Beogradskog nuklearnog instituta]], a kasnije radi na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu.<ref>http://www.vecernji.hr/knjige/stevan-dedijer-ili-autobiografija-spijuna-koji-uopce-nije-bio-spijun-301421</ref>