Mejoza: razlika između inačica

'''Mejoza''' je [[stanica|stanična]] dioba]] u kojoj se broj [[kromosom]]a u novonastalim stanicama reducira na polovinu u odnosu na stanicu majku. S obzirom da se broj kromosoma u stanicama kćerkama u odnosu na stanicu majku smanjuje na pola, ova dioba se naziva i redukcijska ([[latinski|lat]]. ''reductio'' = smanjenje). Redukcija broja kromosoma obavlja se u prvoj diobi, označenoj kao mejoza I, kada se stanica majka (2n broj kromosoma) podijeli na dvije stanice kćeri (n broj kromosoma). U drugoj diobi, mejozi II, se obje novonastale stanice-kćerke (sa n brojem kromosoma) podijele. Krajnji rezultat mejoze su 4 stanice-kćerke koje imaju haploidan broj kromosoma i po osobinama se razlikuju od stanice majke.

Relativno složeni molekulsko-genski i citoloski procesi karakteristični za mejozu , ustvari se svode na precizno udvostručivanje genskog materijala u predmejoznom i njegovu raspodjelu u četiri jezgre tijekom dviju uzastopnih dioba. Tako svaka gameta dobija (n) kromosomski broj . Mejoza se dakle sastoji od dvije diobe , mejoza I i mejoza II . Tijekom prve mejoze , naročito u njenoj profazi, zbivaju se vrlo različite , samo za mejozu karakteristične promjene na kromosomima , od kojih je osobeno vaznavažna ''konjugacija'' (uparivanje) ''[[homologni kromosom|homolognih'' ''kromosoma]]'' i stvaranje medjusobno fizickihfizičkih veza , koje se nazivaju ''hijazme'' . Konjugacijom homolognih kromosoma obrazuju se bivalentne strukture (''bivalenti'') a koje s obzirom na broj (4) [[kromatida]] nazivaju ''tetrade'' . Razdvajanje uparenih homolognih kromosoma zbiva se u anafazi prve majotičkemejotičke diobe , pri čemu homologni kromosomi , koji se u takvom obliku nazivaju ''univalenti'' , a s obzirom na broj(2) kromatida ''dijade'' , odlaze na suprotne polove diobenog vretena. Na taj način svaka stanica kći, dobije za polovinu umanjeni karakteristični broj kromosoma (haploidni broj).