Meritokracija (engl. meritocracy, od lat. ''meritum:'' - zasluga; vrijednost + + grč. ''κρατείν / kratein'' -kracija vladati), stvaranje upravljačke elite prema sposobnostima; vladavina ljudi od znanja, vrijednih, mjerodavnih intelektualaca i poslovnih ljudi koji su stručni u donošenju bitnih odluka. [[Platon]] je u djelu [[Država (Platon)|Državi]] postavio temelje teorije o vladavini meritokracije tezom da za državu nema lijeka sve dok se politička vlast i [[filozofija]] ne spoje, dok filozofi ne budu kraljevi, a kraljevi i vladari filozofi. Termin meritokracija stvorio je britanski sociolog [[Michael Young]] u djelu Uspon meritokracije (''The Rise of the Meritocracy'', 1958.). Teoriju meritokracije obrazložio je formulom [[IQ]] + uloženi napor = vrijednost. Meritokracija kao tip vladavine uvjetovana je: sustavom školovanja svih, a ne samo bogatih, sposobnih mladih ljudi; obvezatnim javnim natječajima za javne službe; uspostavom formalnog i stvarnoga sustava upravljanja u kojem neće biti ometan dolazak najsposobnijih ljudi na najodgovornija mjesta.
