Mihajlo Lukić rođen je u [[Virje|Virju]] u srpskojhrvatskoj pravoslavnojrimokatoličkoj obitelji glazbenikaoca DarkaLovre Lukićai majke Regine rođ. Ljubić.<ref>Matica krštenih župe Virje 1878. - 1888., Hrvatski državni arhiv</ref> Otac ga je nakon završene gimnazije u [[Bjelovar|Bjerlovaru]] poslao na školu za više kadete u [[Karlovac]]. Potom je pohađao Vojnu akademiju u [[Beč|Beču]] koju je završio pred početak [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U ratu sudjeluje kao novopečeni časnik austrougarske vojske. Nakon raspada Austrougarske Monarhije, Lukić je postao časnik [[Vojska Kraljevine Jugoslavije|Vojske Kraljevine SHS]] (Jugoslavije) gdje je uspješno napredovao kroz vojnu hijerarhiju.<ref>Sergej Županić: [http://vojnapovijest.vecernji.hr/broj-1-vp/general-mihajlo-lukic-907758 General Mihajlo Lukić]. Večernji list, 4. travnja 2011. Pristupljeno 27. studenog 2014.</ref> Na početku [[Travanjski rat|Travanjskog rata]], Lukić je bio zapovjednik Triglavskog alpskog odreda. Od osnutka [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] u travnju 1941., pa do lipnja, Lukić je bio zapovjednik Osječke divizije.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.axishistory.com/index.php?id=6109 Osijek Division], pristupljeno 25. studenoga 2012.</ref> Od srpnja do listopada 1941. postaje zapovjednik Ličke brigade, čiji se stožer nalazio u [[Bihać|Bihaću]].<ref>{{eng oznaka}} [http://www.axishistory.com/index.php?id=6332 Lika Brigade], preuzeto 25. studenoga 2012.</ref> Također je služio kao obučni [[časnik]] 2. talijanskoj armiji, a bio je i generalni inspektor [[pješaštvo|pješaštva]].
Od kasne 1941. do travnja 1943. godine bio je zapovjednik 3. domobranskog korpusa, koji je djelovao na većinskom južnom dijelu Nezavisne Države Hrvatske. 1942. otvoreno se protivio tome da hrvatski vojnici odlaze u njemačke jedinice, i držao kako su njemački ekonomski interesi značajni interesima nove Hrvatske države.<ref name ="Marijan">[[Davor Marijan|Marijan, Davor]], ''Borbe za Kupres 1942'', AGM, Zagreb, 1999.</ref> Otišao je u mirovinu 1943. godine.<ref name ="Marijan"/> Umirovljen je jer se protivio slanju Hrvata u njemačke legije i istočno bojište.<ref name ="Tko je tko">''[[Tko je tko u NDH]]'', Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 244.</ref>
