14.949
uređivanja
Nadopunio Valencija (kemija)
m (uklonjena promjena suradnika 185.18.61.202 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika C3r4) |
(Nadopunio Valencija (kemija)) |
||
|
[[datoteka:Covalent.svg|desno|mini|300px|Kod [[metan]]a CH<sub>4</sub>, [[vodik]] je jednovalentan a [[ugljik]] četverovalentan.]]
'''Valencija''' ([[Latinski jezik|kasnolat]]. ''valentia'': snaga; sposobnost), u [[kemija|kemiji]], je svojstvo [[atom]]a pojedinog [[Kemijski element|kemijskog elementa]] da se spaja s određenim brojem atoma nekoga drugog elementa u [[Kemijski spojevi|kemijski spoj]]. Atom koji se uvijek spaja samo s jednim atomom drugog elementa naziva se jednovalentnim, pa se i za element koji sadrži takve atome kaže da je jednovalentan. Takvi su elementi na primjer [[vodik]] i [[klor]], pa su se valencije ostalih elemenata određene brojem atoma jednovalentnog elementa s kojim se spaja jedan atom tog elementa. Prema tomu bi u spojevima HF, H<sub>2</sub>O, BCl<sub>3</sub> i SiCl<sub>4</sub> [[fluor]] bio jednovalentan, [[kisik]] dvovalentan, [[Bor (element)|bor]] trovalentan i [[silicij]] četverovalentan. Međutim, za većinu elemenata takva [[Stehiometrija|stehiometrijska]] valencija nije stalna veličina, nego ovisi o broju [[elektron]]a koje je atom elementa angažirao kako bi se povezao s drugim atomima. Tako je na primjer [[dušik]] u [[Dušikov(II) oksid|dušikovu monoksidu]] (NO) dvovalentan, kao i kisik, a u [[Dušikov(IV) oksid|dušikovu dioksidu]] (NO<sub>2</sub>) četverovalentan. Valenciju pišemo kao [[Rimski brojevi|rimski broj]] iznad simbola elementa. Valencija brojčano odgovara nabojnom broju [[ion]]a u [[Ionska veza|ionskoj vezi]].
Valencije atoma po skupinama:
* viševalentni - atomi ostalih skupina
== Oksidacijski brojevi atoma ==
{{Glavni|Oksidacijski broj}}
Umjesto pojma valencija, u suvremenoj se [[kemija|kemiji]] znatno više rabi pojam oksidacijskoga broja (oksidacijskoga stupnja). To je formalna veličina koja opisuje oksidacijsko stanje [[atom]]a, a određuje se kao broj [[Elementarni naboj|elementarnih naboja]] koji bi ostali na promatranom atomu ako bi se [[elektron]]ski parovi svih veza u bilo kojoj kemijskoj jedinki pripisali najelektronegativnijem atomu,([[elektronegativnost]]). Oksidacijski broj može biti pozitivan (predznak + se izostavlja), negativan i nula, a piše se iznad simbola atoma [[Rimski brojevi|rimskim brojem]]. Pri imenovanju kemijskih spojeva oksidacijski se broj piše odmah iza naziva elementa, u okrugloj zagradi, npr. željezni(II) sulfat za FeSO<sub>4</sub>. Ako element ima samo jedno oksidacijsko stanje, oksidacijski se broj u njegovim spojevima ne piše; takav je na primjer [[aluminij]], kojemu je oksidacijski broj uvijek III.
Oksidacijski se broj određuje prema dogovorenim pravilima:
* oksidacijski broj [[atom]]a ili [[molekule]] elementa u elementarnom stanju uvijek je jednak nuli;
* oksidacijski broj [[vodik]]a uvijek je I, osim u metalnim [[Hidridi|hidridima]], u kojima je –I;
* oksidacijski broj [[kisik]]a uvijek je –II, osim u [[peroksidi]]ma, u kojima je –I, a samo je u spoju s [[fluor]]om I;
* oksidacijski broj svih jednoatomnih [[ion]]a (gradivne čestice ionskih spojeva) jednak je [[Električni naboj|naboju]] iona, na primjer oksidacijski broj [[kalcij]]a u ionu Ca<sup>2+</sup> je II, a [[klor]]a u kloridnom ionu Cl<sup>–</sup> je –I;
* zbroj oksidacijskih brojeva svih atoma u neutralnoj molekuli ili formulskoj jedinki mora biti jednak nuli;
* zbroj oksidacijskih brojeva atoma u višeatomnim ionima mora biti jednak naboju iona;
* u [[Kovalentna veza|kovalentnim]] spojevima oksidacijski broj nekog atoma jednak je zamišljenomu naboju koji ostaje na tom atomu kada se zajednički elektronski parovi dodijele elektronegativnijem atomu;
* oksidacijski broj [[fluor]]a (najelektronegativniji element) uvijek je –I;
* oksidacijski broj [[Alkalijski metali|alkalijskih elemenata]] uvijek je I, a [[Zemnoalkalijski metali|zemnoalkalijskih]] II.
Poznavanje oksidacijskoga broja nužno je pri rješavanju kemijskih jednadžbi koje opisuju redoks reakcije. <ref> '''valencija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63708] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
== Primjeri ==
{| class="wikitable"
|-
! Kemijski spoj !! Jednakost !! '''VALENCIJA''' !! Oksidacijski broj
|-
| [[Klorovodik]] || HCl || H=1 Cl=1 || H=+1 Cl=−1
|-
| [[Perklorna kiselina]] *|| HClO<sub>4</sub> || H=1 Cl=7 O=2 || H=+1 Cl=+7 O=−2
|-
| [[Natrijev hidrid]] || NaH || Na=1 H=1 || Na=+1 H=−1
|-
| [[Željezov(II, III) oksid|Željezov(II) oksid]] ** || FeO || Fe=2 O=2 || Fe=+2 O=−2
|-
| [[Željezov(III) oksid]] ** || Fe<sub>2</sub>O<sub>3</sub> || Fe=3 O=2 || Fe=+3 O=−2
|}
(*) Ion perklorata (ClO<sub>4</sub><sup>−</sup>) ima valenciju 1.
(**) Željezov oksid se pojavljuje kao [[kristal]], a ne kao tipična [[molekula]].
Ali postoje primjeri gdje se brojčana vrijednost valencije i oksidacijskog broja razlikuju zbog vrste kemijske veze između atoma:
{| class="wikitable"
|-
! Kemijski spoj !! Jednakost !! '''VALENCIJA''' !! Oksidacijski broj
|-
| [[Klor]] || Cl<sub>2</sub>|| Cl=1 || Cl=0
|-
| [[Vodikov peroksid]]|| H<sub>2</sub>O<sub>2</sub> || H=1 O=2 || H=+1 O=−1
|-
| [[Etin]] (acetilen) || C<sub>2</sub>H<sub>2</sub> || C=4 H=1 || C=−1 H=+1
|-
| [[Živin(I) klorid]]|| Hg<sub>2</sub>Cl<sub>2</sub> || Hg=2 Cl=1 || Hg=+1 Cl=−1
|}
Postoje primjeri gdje se brojčana vrijednost valencije i oksidacijskog broja razlikuju zbog polariteta kemijske veze između atoma. Tako na primjer kod [[diklormetan]]a CH<sub>2</sub>Cl<sub>2</sub>, [[ugljik]] ima valenciju 4 dok je oksidacijski broj 0.
==Izvori==
{{izvori}}
[[Kategorija:Kemijska svojstva]]
| |||