Inačica od 3. listopada 2014. u 08:21 uredi Mmarre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 14.949 edits Otvorio Zakret perihela		Inačica od 17. prosinca 2014. u 09:39 uredi ukloni ovu izmjenu Mmarre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 14.949 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 7: '''Zakret perihela''', '''apsidna precesija''' ili '''precesija perihela''' je vrsta [[precesija\|precesije]] [[planetarna putanja\|planetarne putanje]]. U 19. stoljeću opažene su promjene u [[Merkur]]ovoj orbiti: točka u kojoj se Merkur najviše približava Suncu ([[perihel]]) zakretala se pomalo nakon svakog obilaska. Ova pojava nema objašnjenja u [[Isaac Newton\|Newtonovoj]] klasičnoj mehanici i dugo se smatralo da postoji jedan nevidljiv planet, nazvan [[Vulkan (planet)\|Vulkan]], koji utječe na orbitu Merkura. Izmjereno odstupanje nije se moglo pripisati isključivo [[gravitacija\|gravitacijskom]] utjecaju poznatih planeta. Pojavom [[Albert Einstein\|Einsteinove]] [[teorija relativnosti\|teorije relativnosti]] pronađeno je objašnjenje za ova mala odstupanja. Zbog velike [[Ekscentricitet\|ekscentričnosti]] putanje, [[brzina]] Merkura se mijenja, a time i njegova masa (relativistički učinak). U tome se razlikovalo predviđanje klasične mehanike: [[Johannes Kepler\|Keplerovi]] zakoni predviđali su promjenu brzine planeta, ali su podrazumijevali stalnu masu. Ove promjene su male, ali izraženije kod Merkura nego kod drugih planeta, zbog njegove blizine Suncu. Velika izduženost staze, s apsolutno najvećom brzinom putovanja od svih planeta, uzrok je jednom malom, [[Opća teorija relativnosti\|relativističkom učinku]] prozvanom zakret perihela. Kada bi u okolini Sunca postojao samo Merkur, položaj velike osi njegove eliptične staze zakrenuo bi se u vlastitoj ravnini za kut 43,03" u 100 godina. Učinak je predvidio Albert Einstein razrađujući relativističku teoriju gravitacije. Očit razlog učinka je u promjeni [[masa\|mase]] planeta pri promjeni [[brzina\|brzine]]. Kako se u [[perihel]]u planet giba mnogo brže nego u [[afel]]u, a brzina gibanja je ionako velika, javlja se relativistička promjena mase. Osnovna pretpostavka [[Klasična mehanika\|klasične fizike]] planeta bila je u stabilnosti njihovih masa. Ako se [[masa]] mijenja, tijelo se neće oko Sunca gibati u stalnoj elipsi, već će se [[elipsa]] zakretati, i tijelo će opisivati [[Rozeta (arhitektura)\|rozetu]]. Osim relativističkog zakreta, staza Merkura zakreće se i zbog poremećaja ostalih planeta, pa se smjer velike osi elipse zakrene još za oko 500" u 100 godina. Stvaran je zakret perihela jednak zbroju ~~pertubacija~~[[perturbacija]] i relativističkog učina. Točnost astronomskih motrenja porasla je toliko da je utvrđeno kako je teorija relativističkog učinka točna bar na 1%, ako ne i bolje. <ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref> == Merkurov zakret perihela ==

Zakret perihela: razlika između inačica