Andrija III. Mlečanin: razlika između inačica

Andrija III. (1290.-1301.) je bio jedini preostali muški izdanak dinastije Arpadovića. Okrunio se [[28. srpnja]] [[1290.]] u [[Stolni Biograd|Stolnom Biogradu]], te oženio Fenonom Kujavskom, [[Poljaci|poljskom]] princezom iz dinastije [[Pjastovići|Pjastovića]], s kojom je dvije godine kasnije dobio kćer [[Elizabeta Arpadović|Elizabetu]] († o. 1338.). Međutim, budući da je njegovom ocu osporavano legitimno pravo na srodstvo s Arpadovićima, protiv njega su se udružila tri moćna protivnika, poričući mu pravo na vlast. Prvo je protiv novoustoličenog kralja ustao njemački kralj [[Rudolf I., njemački kralj|Rudolf I. Habsburg]] (1273.-1291.) koji je tvrdio je da je kralj [[Bela IV.]] predao Hrvatsku i Ugarsku u leno caru [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridriku II.]] za provale [[Tatari|Tatara]] [[1241.]] godine, te je te zemlje predao svome sinu vojvodi Albertu I.

 

[[Slika:Ondra3 pecet.jpg|180px|lijevo|mini|Pečat kralja Andrije III. Mlečanina]]

Međutim na Andrijinoj strani bila je je cijela Ugarska. Kralj je objavio rat austrijskom vojvodi Albertu i porazio ga, pa je on odustao od svoje kandidature. Veći je problem bila [[Anžuvinci|anžuvinska stranka]] uz koju je pristala čitava Hrvatska, osobito moćni slavonski knezovi Gisingovci. Stoga je Andrija III. prešao rijeku [[Drava|Dravu]] i krenuo u rat da ih prislili na pokornost. Na povratku sa uspješnog pohoda zarobio ga je slavonski ban Ivan Gisingovac i pustio tek nakon što mu je kralj isplatio veliki novčani iznos. Nakon što je oslobođen, kralj je doveo iz Mletaka svoju majku Tomasinu i ujaka Alberta Morosinija uz pomoć velikaške obitelji [[Babonići|Babonića]]. Majci je dodijelio na upravu Hrvatsku i dio zapadne Ugarske uz naslov [[herceg]]inje. Ona je tu dužnost obnašala do 1297. godine, kada je kralj svog ujaka Albertina Morosinija imenovao hercegom.