Ćiribirci: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
uredeno, termin Ćići i Ćiribirci nisu istoznačnica, krivo je isključivo zvati Istrorumunje Ćićima, Ćići (vidi englesku verziju) ima mnogo širi pojam
Redak 1:
[[Datoteka:Drawing_of_an_Istro-Romanian_from_1891.jpg|mini|Ćić iz kasnog 19. stoljeća]]
[[Datoteka:The_Carnival_of_the_Istro-Romanians_from_Jeian,_2006.jpg|250px|mini|Žejanski zvončari na smotri na riječkom Trsatu, obučeni u svoju tradicionalnu zvončarsku nošnju. Foto Z. K. Rončević]]
'''Ćiribirci''' (Ćići) ili '''Istrorumunji''' su nevelika etnička grupa nastanjena u sjeveroistočnoj Istri, danas uglavnom u selima [[Žejane]] i područjima oko [[Čepićko polje|Čepićkog polja]], [[Šušnjevica]], [[Nova Vas (Kršan)|Nova Vas]], [[Letaj]] i drugima. Danas su im mnoga sela napuštena i znatan ih je dio [[kroatizacija|kroatiziran]]. Pojava prvih ĆićaIstrorumunja u [[Istra|Istri]] počinje negdje krajem [[14. stoljeće|14. stoljeća]], jedno od njihovih glavnih naselja, Žejane, spominju se još [[1395.]], ali glavnina Vlaha ili Čića, kako su ih sve nazivali, dolazi tek negdje krajem [[15. stoljeće|15]]. ili početkom 16. stoljeća, što im dopuštaju knezovi Frankopani. Porijeklo ovih ĆićaIstrorumunja što ih [[Frankopani]] doseljavaju je sjeverna [[Dalmacija]], gdje su bili poznati pod imenom [[Morlaci]]. Morlake, koji su kao pastiri s ovcama došli iz Dalmacije, prvo nalazimo na otoku [[Krk]]u gdje su još ostali tragovi njihovog govora. Tek desetih i dvadesetih godina [[16. stoljeće|16. stoljeća]] počinje njihovo značajnije naseljavanje u Istri, u naselje Žejane. Sa sobom ovi ljudi donose jezik koji se još očuvao oko Čepićkog polja gdje ih još okolno stanovništvo naziva Vlasima, Ćićima, Rumunjima ili osobito Ćiribircima.
 
== Ime ==
[[Datoteka:Vlasimapa.PNG|mini|Right|Vlasi]]
ĆićiIstrorumunji u Istru dolaze kao Vlasi gdje od lokalnog hrvatskog stanovništva dobivaju i nazive Ćići ili Ćiribirci. Korijen same riječi Vlah i Vlasi, nalazi se u staro-germanskoj riječi Wealh, koja je i korijen od [[Wales]] (=Vels), od koje je nastao i etnonim Walha, ime kojim su stari [[Germani]] zvali [[Kelti|Kelte]], a on je opet nastao po plemenu [[Volcae]]. Romanizacijom Kelta Germani su sve romanizirane narode počeli nazivati Walhae. Ovaj naziv javlja se i danas u drugim varijantama koje označavaju na primjer [[Valonci|Valonce]] (Wallons), u [[Belgija|Belgiji]] i [[Valaši|Valaše]] u [[Moravska|Moravskoj]]. U našim krajevima naziv se pretvorio u Vlah ili Vlasi, a poznat je i naziv Mavrovlasi (Crni Vlasi) što je još jedno ime koje su nosili [[Morlaci]], ljudi od kojih se jedan dio odvojio i naselio Istru.

Nazivi Ćići i Ćiribirci nisu istoga porijekla. Navodno je naziv Ćići nastao od neke uzrečice ''ći -ći'' (Cici), a Ćiribirci od cire ''čire-bire'', što bi trebalo značiti na rumunjskom '"drži dobro', ovo su ipak samo legende". U Povijesti se javlja još jedan naziv koji nosu ovaj maleni narod ,to su Rumeri, naziv kojim su još oko [[1700]]. označavali sami sebe. Ovaj naziv nije ništa drugo doli varijante imena Romani, od kojega je uostalom nastalo i Rumunji. Vlasi (Aromuni, Romeri) dobili su ime koje je nosio grad Roma (Rim), nisu im ga dali Rumunji, nego su ga oni (Rumunji) dobili kasnije od Rima romanizacijom Dačana. Sve ispada na to da Vlasi, Aromuni, a s njima i Ćići Ćiribirci, ne moraju biti naročito srodni Rumunjima, nego samo srodni onoliko koliko su to bili i njihovi preci među sobom.

Što se tiče naziva Istrorumunji (Istrorumunji), najvjerojatnije je politički termin nastao od SIL-ovog naziva istro-romanian, kojim se naziva jezik kojim se služe ĆićiĆiribirci, ali i uz napomenu kako je to bio jedan od jezika koji se odvojio od ostalih njemu srodnih romanskih jezika između [[500]]. i [[1000]]. godine. Do ove separacije vjerojatno dolazi pojavom Hrvata i drugih plemena koja su svojim naseljavanjem (V. i VI. st.) potisnuli potomke romaniziranih Tračana.
Danas se ova malena zajednica u svijetu označava imenom koji je nastao po njihovom istro-rumunjskom jeziku, to- suIstrorumunji, Istrorumeni ([[talijanski]]); Istroromânii ([[rumunjski]]); Istro-Romanians ([[engleski]]).
 
== Jezik ==
{{glavni|Istrorumunjski jezik}}
Govore vlastitim jezikom koji je mješavina [[rumunjski|rumunjskog]], [[hrvatski|hrvatskog]] i [[talijanski|talijanskog]]. Točan broj govornika ovog jezika nije poznat, u [[UNESCO]]-voj Crvenoj knjizi (‘Red'Red Book of Endangered Languages') spominje se broj od između 500 do 1000 osoba. Etnički su ĆićiĆiribirci međutim daleko brojniji. Mnogi su poprimili [[hrvatski]] jezik i danas se smatraju Hrvatima, a znatan dio je ’50-tih godina dvadesetog stoljeća iselio u prekomorske zemlje. Za neke lingviste [[istrorumunjski]] jezik je dijalekt rumunjskog na osnovu jednog primjera sličnosti s govorom u području Transilvanije (vidi Wallachia ili Vlaška), otkuda su po istom izvoru otišli prije nekih 1000 godina, ali njihovih skupina je zasigurno bilo i prije po već navedenim krajevima, jer je ovaj nemiran narod sa svojim stadima ovaca uvijek tražio bolja pasišta. Povijest nas pak uči da su se preci ĆićaĆiribirci odvojili od Morlaka u području Dalmacije i naselili isprva na Krk, pa na Istru. Začetak nastanka Rumunja počinje pobjedom cara [[Trajan]]a ([[98]].-[[117]].) nad [[Decebal]]om i povratkom većine Dacije pod Rim. Ovime počinje i romanizacija Dačana i drugih tračkih plemena koji su svakako govorila različitim ali srodnim dijalektima. Suvremeni Rumunji, Moldavci i Aromuni ili Vlasi (uključujući sve vlaške etničke zajednice) produkt su te romanizacije kao i sličnost jezika i dijalekata kojima se danas služe.<br>
 
ĆićiĆiribirci iz Žejana zovu svoj ''žejanskim'', Ćićia Ćiribirci sa južne strane Ćićarije (zapadno od Učke) zovu svoj jezik ''vlaškim'', a treća skupina svoj jezik naziva i ''ćiribirskim''.
 
== Podrijetlo i kratka povijest ==
Podrijetlo ĆićaĆiribiraca je morlačko s kojima su do odcjepljenja živjeli u jadranskom zaleđu, od [[Albanija|Albanije]], [[Makedonija|Makedonije]] i preko [[Crna Gora|Crne Gore]] do sjevernih krajeva Dalmacije. Povijest nastanka Vlaha, naroda srodnom Moldavcima i Rumunjima, usko je vezana uz uspostavljanje Istočnog Rimskog Carstva [[1204.]] u Konstantinopolu i romanizacijom tračkog stanovništva Dobrudže, Vlaške i Moldavije. Primanjem rimskog jezika Vlasi, [[Moldavci]] i Rumunji razvijaju svoje vlastite jezike koji su svakako pod utjecajem jezika drugih naroda s kojima dolaze u kontakt. Velika Vlaška danas pripada Rumunjskoj, ali i ako su ti Rumunji bili srodni s Vlasima iz Male Vlaške u nekadašnjoj [[Etolija|Etoliji]] i [[Akarnanija|Akarnaniji]] , svakako su imali različit razvoj svojih jezika kao i različitu povijest. Vlahe koje poznajemo kao Cincare, Morlake, kao i nadalje [[MeglesnskiMeglenski Vlasi|MeglesnskeMeglenske]] i druge Vlahe, danas kolektivno nazivamo Aromunima, [[Arumunji]]ma ili jednostavno Vlasima. S druge strane narodi romanizirane Velike Vlaške danas zovemo Rumunjima.

Njihovi [[jezik|jezici]] su neosporno srodni s jezicima koji su se govorili u Velikoj Vlaškoj, [[Dobrudža|Dobrudži]] i krajevima današnjeg rumunjskog govornog područja. Na razvoj ovih naroda svakako utječe i pojava [[Slaveni|Slavena]] kao i kasnija najezda [[Turci|Turaka]], nakon koje u području Dalmacije dolazi do pokretanje stanovništva. Dijelovi Hrvata-čakavaca sele u današnje područje [[Gradišće|Gradišća]] a u Italiju odlaze ' preci današnjih [[molizanski Hrvati|molizanskih Hrvata]]. Ista pojava Turaka izaziva i pokrete [[Bunjevci|Bunjevaca]] i pretke ĆićaĆiribiraca na sjever. Prvi naseljavaju područje [[Velebit]]a a ćićsko pastirsko stanovništvo nastavlja dalje prema Istri gdje su se zadržali do naših dana.
 
== Običaji ==
Ćići, poznati po uzgoju ovaca, svojim starim poslom nastavili su i doseljenjem u područje [[Ćićarija|Ćićarije]]. Sa svojim stadima prodirali su sve do suprotne obale Istre, prema [[Poreč]]u, gdje bi se zadržavali preko zime i u proljeće se vraćali kućama. [[Ovčarstvo]] je danas zapušteno, mnogi Ćići odlaze na rad u [[Rijeka|Rijeku]] ili dalje. Sela oko [[Čepić]]kog polja su opustjela . Većina Ćića,Ćiribiraca danas naseljeni u Žejanama očuvali su stare pokladne običaje koje njeguje folklorno društvo '[["Žejanski zvončari]]'". U prvom mjesecu u vrijeme pokladnih običaja [[zvončari]] oblače na sebe bijele hlače, mornarske majice, šubu (šuba, ovčja koža), veoma važne klopote (tri zvona), kumarak ukrašen raznobojnim vrpcama koje vise do tla. Uz prepoznatljivo poskakivanje njihova zvona zvone i tjeraju zimu. Ovaj lijepi običaj još je veoma živ među njima i djeca se s njim upoznavaju od malih nogu.
 
== Literatura ==