Johann Franz Encke: razlika između inačica

'''Enckeov komet''' je [[komet]] s najkraćim [[Ophodno vrijeme|ophodnim vremenom]] (3,3 godine), drugi komet (nakon [[HalleyevHalleyjev komet|HalleyevaHalleyjeva kometa]]) za koji je ustanovljeno da je [[period]]ički. [[Inklinacija]] mu je 11,76 °, najveća udaljenost od Sunca 4,11 [[astronomska jedinica|astronomskih jedinica]] a najmanja 0,33 [[AJ]]. Promjer [[Jezgra kometa|jezgre]] mu je 4,8 [[km]]. Prvi ga je zapazio francuski [[astronom]] [[Pierre Méchain]] 1786., ponovno ga je uočio [[Jean-Louis Pons]] 1818., a Johann Franz Encke mu je 1819. izračunao [[Planetarna putanja|putanju]]. <ref> '''Enckeov komet''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17883] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

Vrijeme Venerinog prijelaza 1631. predvidio je [[Johannes Kepler]]; njegove je proračune usavršio [[Jeremiah Horrocks]], koji je prijelaz motrio 1639. metodom projekcije, što i danas prakticiraju [[Amaterska astronomija|amateri]]. Prijelazi nisu potpuno vidljivi s cijele Zemlje, tj. prijelaz Venere ne mogu vidjeti promatrači iz onih dijelova Zemlje na kojima je u vrijeme prijelaza noć. Venerin je prijelaz kroz povijest bio popraćen velikom mobilizacijom [[znanstvenik]]a i opreme i organiziranjem ekspedicija i međunarodnih suradnji kako bi se promatrao iz različitih dijelova svijeta. [[Ruđer Bošković]] je za britanski ''Royal Society'' sudjelovao u organiziranju dviju takvih ekspedicija ([[Istanbul]] 1761. i [[Kalifornija]] 1769.). Venerini prijelazi poslužili su za određivanje Sunčeve [[paralaksa|paralakse]], odnosno udaljenosti Zemlje od Sunca (prema metodi [[Edmond Halley|Edmonda HalleyaHalleyja]]), zatim za procjenu Venerina [[promjer]]a, a pri prijelazu 1761. [[Mihail Vasiljevič Lomonosov]] zapazio je Venerinu [[atmosfera|atmosferu]].