Razlika između inačica stranice »Antun Gustav Matoš«

bez sažetka
(Much better image (GlobalReplace v0.3))
Uz iskričav polemički duh kojim se tijekom svojega spisateljskog puta nerijetko služio u obračunavanju s mnogim svojim suvremenicima, Matoš je dubok trag ostavio i u žanru [[kritika|kritike]] i [[esej]]istike, te [[feljton]]istike. U njima uz naglašeno [[impresionizam|impresionistički]] pristup djelima pojedinih hrvatskih ([[Silvije Strahimir Kranjčević|Kranjčević]], [[Vladimir Vidrić|Vidrić]], [[Dragutin Domjanić|Domjanić]], [[Janko Polić Kamov|Kamov]]) ili srpskih pisaca ([[Stevan Sremac|Sremac]], [[Janko Veselinović|Veselinović]], Pandurović), Matoš je nerijetko iznosio i svoje umjetničke postulate. Shvaćajući umjetnost kao [[sinonim]] za lijepo, on intenzitet pjesnikove superiornosti riječi i izraza, dakle individualnoga piščevog stila, uzima kao osnovni kriterij za estetsko vrjednovanje djela. To je i razlog što ne pravi razlike između pojedinih književnih vrsta: pripovjedna proza, lirika i kritika za njega su samo umjetnost iz koje na prvom mjestu treba zračiti individualna ličnost stvaraoca i njegova umješnost plastičnog i nebanalnog izražavanja. No, iako je polazio od izrazito estetskih mjerila, dakle određenoga univerzalnog pristupa i ocjenjivanja, nikad nije zanemarivao ni specifični nacionalni kriterij u analizi pisaca hrvatske [[književnost]]i.
 
Matoševo je djelo prijelomno u povijesti hrvatske književnosti: slobodno se može reći da bez njegova zaokreta i ostvaraja, poglavito na polju kritike, eseja i poezije, ne bi bilo hrvatske književnosti kakvu ju poznajemo. Ni [[Miroslav Krleža|Krleža]], ni [[Tin Ujević|Ujević]], ti stožeri naše dvadesetostoljetne literature, ne bi bili mogući da legendarni '''AGMA. G. M.''' nije trgnuo hrvatsku književnost iz letargije provincijalizma i uveo je u maticu svjetske pisane riječi.<ref>[http://www.rijeka.hr/PorijekloImenaUlica?dm=2 Porijeklo imena ulica na Srdočima, rijeka.hr]</ref>
 
== Djela ==
Anonimni suradnik