Meteorologija: razlika između inačica

'''Meteorologija''' (ili '''vremenoslovlje) je''' znanost je o [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] i promjenama u njoj. Meteorologija proučava promjene vremena oko nas. Pripada u skupinu [[geofizika|geofizičkih]] znanosti. Neke od glavnih pojava koje se proučavaju sujesu količina i vrsta [[oborina]], [[grmljavinska oluja|grmljavinske oluje]], [[tornado|tornada]], [[tropski ciklon]]i i [[tajfun]]i. Bitan utjecaj vremena na ljude i ljudske aktivnosti doveo je do razvoja znanosti o prognoziranju vremena.

Riječ meteorologija potječe od [[grčki|grčke]] riječi ''meteoron'' koja se odnosila na sve pojave na nebu. Zanimanje čovjeka za vrijeme koje ga okružuje postojalo je otkad i sam čovjek. Već u staroj [[Kina|Kini]], [[Indija|Indiji]], [[Stari Egipat|Egiptu]] i [[stara Grčka|Grčkoj]] su ljudi su raspravljali o [[vjetar|vjetrovima]] i [[oborina]]ma te pokušavali shvatiti i objasniti te vremenske pojave. Prva knjiga s opisom i tumačenjem vremenskih pojava je [[Aristotel]]ova ''[[Meteorologica]]'' ([[340. pr. Kr.|340. g. prije Krista]]), a obuhvaćala je sve pojave iznad tla. IdućihSkoro stoljeća,cijelo skoro cijelosljedeće tisućljeće, meteorologija se nije uopće ili se vrlo slabo razvijala. Iz tog vremena postoje rijetki zapisi (anali), uglavnom crkveni, o vremenskim pojavama i posebno nepogodama.

PočeciPočetci meteorologije leže u promatranju trenutnogtrenutačnog vremena i nagađanja kakvo bi ono moglo biti u vrlo bliskoj budućnosti. Aristotelov nauk i njegova ''Meteorologica'' bili su u [[antika|antici]] i [[srednji vijek|srednjem vijeku]] vrlo cijenjeni i zapravo jedini koliko-toliko znanstveni meteorološki počecitemelji. Tako je bilo sve dok [[René Descartes]], [[Galileo GalilejGalilei]] i ostali nisu nagađanja počeli zamijenjivatimijenjati instrumentalnim promatranjima početkom [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. Najosnovniji instrumenti za provođenje tih promatranja i mjerenja, — [[barometar]], [[higrometar]] i [[termometar]], — izumljeni su u razdoblju između 1650. i 1750. godine. Spajanje teorije i eksperimenta uključivalo je i Newtonove zakone gibanja, pokuse Blaisa[[Blaise Pascal|Blaisea Pascala]], [[Edme Mariotte|Edmea MarriotteaMariottea]], [[Robert Hooke|Roberta Hookea]], Edmunda[[Edmond HalleyaHalley|Edmonda Halleyja]] i ostalih na hipsometriji (preciznom mjerenju nadmorske visine), zatim istraživanja [[Robert Boyle|Roberta Boylea]] s plinovima te HalleyaHalleyja, Georga HadleyaHadleyja i Jeana Le Rond d'Alemberta o atmosferskoj cirkulaciji.

TijekomDo sljedećeg stoljeća (1750.-1850.) standardizirani su termometri, [[Benjamin Franklin]] proučavao je munje i izumio gromobran, [[John Dalton]] postavio je temelje za mjerenje isparavanja i vlažnosti, a [[Luke Howard]] klasificirao je klasificirao oblake. NakonPočetkom 180019. godinestoljeća javne ustanove, ali i fizičke[[amaterska osobeastronomija|amateri]] počelepočinju su skupljatipratiti i pratitibilježiti vremenske prilike.

Nakon što je u [[Krimski rat|Krimskom ratu (1853.-1856.)]] francuska flota bila teško oštećena u snažnoj oluji, zemlje zapadne Europe i Sjeverne Amerike započele su ozbiljne pokušaje skupljanja podataka o vremenu na mnogo mjesta istovremeno pomoću nedavno izumljenog telegrafa (1837.)[[telegraf]]a. Razvoj pouzdanih satova omogućio je stalnost i točnost promatranja na širem području. Izumljeni su i [[anemometar|anemometri]], a uskoro je za održanje i očitavanje uređaja uvedena i električna struja. S razvojem prometa baloni, zmajevi i zrakoplovi uskoro su na svojim letovima nosili i meteorološke instrumente kroz troposferu, najniži sloj Zemljine atmosfere, sve do stratosfere, idućeg sloja atmosfere. Stratosfera je otkrivena, opisana i nazvana malo nakon 1900. godine. Stalna mjerenja po visini započela su oko 1920. godine, nakon što su izumljeni radio -uređaji na baterije koji su bili postavljani na balone. PodaciPodatci o stanju vremena na većim visinama dali su potpuniju sliku stanja atmosfere i bolji uv iduvid u pojave na tim visinama, poput mlazne struje.

[[Termodinamika]], koja se počela razvijati sredinom 19. stoljeća, omogućila je velik broj novih formula koje opisuju atmosferu i promjene u njoj. Od 1850. do 1950. godine dominantna grana meteorologije bila je sinoptička meteorologija. Oko 1920. empirijska iskustva prepuštaju mjesto fizici, a znanstvenici [[Vilhelm BjerknessBjerknes]] i njegov sin Jacob sve te ideje oblikovali su u teoriju o polarnoj fronti, uključujući ključne pojmove fronte i zračnih masa.

Moderna dinamička meteorologija rođena je 1948. godine, kad je Jule Charney uspio reducirati složene dinamičke jednadžbe (koje je već 1904. godine postavio Vilhelmstariji BjerknessBjerknes) na jednostavniji, ali korisni oblik. Istovremeni razvoj digitalnog računala osigurao je da CharneyevaCharneyjeva metoda rješavanja jednadžbi ima veliku praktičnu korisnost jer se omogućilo da prognoziranje vremena bude baziranoosnovano na rješenjima dinamičkih jednadžbi kao funkcija vremena.

Od 1948. naglo se razvija i [[radar|radarska tehnologija]] pa se već 1950.dvije godine poslije radarima moglo razlikovati sastav oblaka po količini vode u njima i tako detektiratiotkriti oluje, osobito one grmljavinske. Od sredine šezdesetih godina izumljeni su i radari koji su [[Dopplerov efekt|Dopplerovim efektom]] davali informacije i o brzini. Nakon 1960. sateliti su počeli slati detaljne slike cijele Zemljine površine.

[[Astronomija]] i proučavanje meteora kao «padajućih zvijezda» kasnije se izdvojila kao posebna znanstvena disciplina. Znanost meteorologijaMeteorologija postupno se ograničila na proučavanje [[atmosfera|atmosfere]]. Mnoge vremenske pojave i danas se nazivaju meteorima, poput hidrometeora (tekuća ili smrznuta voda koja pada na tlo u obliku kiše, snijega, tuče, magle.....), litometeoralitometeorima (suhe čestice prašine, pijeska ili dima), fotometeorafotometeorima (optičke pojave poput hala, duge...) i elektrometeoraelektrometeorima (električne pojave kao što su munje, sijevanje, vatra sv. Ilije...).

Moderna meteorologija prvenstveno se bavi tipičnim i najvidljivijim oblicima vremena poput grmljavinskih oluja, tropskih ciklona, tornada, fronti i sl. Meteorologija se najčešće opisuje kao fizika atmosfere jer u modernoj meteorologiji fizika ima ogroman značaj.

S razvitkomRazvitkom meteorologije otvorila se i mogućnost njenog iskorištavanja u svakodnevnom životu za potrebe čovjeka., Tošto je potaknulo organizaciju i nastanak prvih meteoroloških službi, ali i razvilo spoznaju o velikoj važnosti međunarodne suradnje. Ljudi su brzo shvatili da vrijeme i meteorološka zbivanja ne poznaju državne granice i da prelaze granice kontinenata.

Međunarodna povezanost u meteorologiji utemeljena je na 1.Prvom međunarodnom kongresu meteorologa u [[Beč]]u [[1873]]. godine, gdje je osnovana Međunarodna meteorološka organizacija (''International Meteorological Organization'' – IMO). Ta organizacija je [[1951]]. godine prerasla u Svjetsku meteorološku organizaciju (''World Meteorological Organization'' – [[WMO]]), posebnu agenciju [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]]. 1. rujna 1993. WMO je obuhvaćao 167 država i 5 teritorija članica, uključujući i Hrvatsku. Zadaća je Svjetske meteorološke organizacije (WMO) sudjelovatisudjelovanje u organiziranju mreže meteoroloških postaja na kojima će se mjeriti i opažati meteorološki elementi i pojave na jedinstven način, sudjelovatisudjelovanje u organiziranju sustava brze razmjene meteoroloških izvješća, organiziratiorganiziranje znanstvenaznanstvenih istraživanja te pomagatipomaganje primjenuprimjene meteorologije u svim ljudskim djelatnostima.

Meteorologija kao znanost i dalje se razvija. Od velike su pomoći je i nagla kompjuterizacija i automatizacija, pogotovo u iskorištavanju ogromnog broja motrenja koja se dnevno obavljaju tradicionalnim, ali i novim instrumentima. Npr. razvoj DopplerDopplerova radara ključan je za pravodobna i što točnija upozorenja za nadolazeći tornado ili druge lokalnemjesne vremenske događaje koji predstavljaju opasnost ljudima i imovini. NoviNova supermoćnimoćna kompjuteriračunala jedinijedina mogu u vrlo kratkom vremenu procesuiratiobraditi mnoštvo informacijapodataka kojekoji svakog trenutka stižu sa svih strana svijeta, a tošto je ključno za pravovremeno i točno rješavanje složenih jednadžbi koje opisuju i predviđaju stanje atmosfere.

Određen broj svih tih informacija širi se svijetom posredstvom Globalnog telekomunikacijskog sustava Svjetske meteorološke organizacije (WMO), ali dobar dio se ne šalje se u javnost zbog komercijalnog interesa, nacionalne sigurnosti i logistike nekih zemalja. Iz tog razloga diljem svijeta postoji nekoliko središta koja pomoću brzih i moćnih računala ite računalnih modela izvode simulacije vremena u budućnosti temeljene na dosadašnjim opažanjima. Jedno od tih središta je i Europski centar za srednjoročnu prognozu vremena (ECMWF) u Readinguengleskom [[Reading]]u Engleskoj.

Vrlo bitan dio meteorologije supredstavljaju meteorološka opažanja i mjerenja. Ona se vrše na mnoge načine, najčešće u meteorološkim postajama, a od velike su važnosti u novije vrijeme su radio, radar i umjetni sateliti. Računalna tehnologija uspješno se i uvelike koristi, uključujući numeričke modele, interaktivnu analizu podataka i njihovo potpuno razumijevanje.

Meteorologija djeluje u vezi s mnogim granama znanosti koje se bave čovjekovom okolinom. Neke od važnijih su: [[aeronautika]], [[agrikultura]], [[arhitektura]], [[ekologija]], [[proizvodnja energije]], [[šumarstvo]], [[hidrologija]], medicina[[oceanografija]] i oceanografija[[medicina]]. Mnoge od navedenih znanosti uvelike ovise o učincima vremena na određenom mjestu, no hidrologija i oceanografija npr. utječu i povratno na meteorologiju jer svojim učincima mijenjaju i atmosferske uvjete na Zemljinoj površini.

Razvitak meteorologije prouzročio je i njenu podjelu.* [[Opća meteorologija]] bavi se proučavanjem svih meteoroloških elemenata i pojava te osnovnih procesa u glavnim crtama, uključujući metode meteoroloških motrenja i meteorološke instrumente.
* [[Dinamička meteorologija]] proučava dinamiku atmosfere. Procese u atmosferi objašnjava zakonima fizike pomoću matematike.
* [[Sinoptička meteorologija]] proučava vremenske prilike iznad velikih zemljopisnih područja, primjenjujući zemljopisne karte na kojima su meteorološka motrenja ucrtana za primjenu u vremenskoj analizi i prognozi, za jedno mjesto ili područje, za kraće ili dulje razdoblje.
* [[Klimatologija]] proučava srednje stanje atmosfere u vremenu i prostoru, kao odraz ponašanja vremena u višegodišnjem razdoblju.
* [[Aerologija]] proučava slobodnu atmosferu i njezino uspravno protezanje do većih visina, približno do 40 km.
* [[Aeronomija]] proučava gornju atmosferu u odnosu prema sastavu, svojstvima i gibanjima te zračenjima primljenim iz svemira.
* [[Mikrometeorologija]] proučava meteorološke uvjete malih razmjera, sadrži detaljnija mjerenja blizu Zemljine površine u kratkom razdoblju i na malom području.
* [[Fizička meteorologija]] proučava fizikalna svojstva i procese atmosfere kao sastav zraka i oblaka, zračenja, akustiku, optiku i elektricitet atmosfere.