Tečaj opće lingvistike: razlika između inačica

* jezični znak: označitelj (''signifiésignifiant'')<ref>http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=46025</ref> - označenik ili označeno (''signifiant''signifié'''')<ref>http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=46024</ref>

'''Jezični znak''' kombinacija je pojma i akustičke slike. Akustička slika psihički je otisak [[zvuk]]a, nije materijalan zvuk, ona je predodžba naših osjetila, virtualan jezični čin izvan svakog ostvarenja u govoru. I pojam i akustička slika u [[mozak|mozgu]] su povezani asocijacijom. De Saussure predlaže nazive: pojam > '''označenik '''ili označeno (''signifié'') te akustička slika > '''označitelj''' (''signifiant''). Jezični znak tako postaje psihički entitet sas dva nerazdruživa lica:.

Jezični je znak arbitraran, odnosno, veza između označenika i označitelja proizvoljna je proizvoljna. Oni u stvarnosti nemaju nikakve prirodne vezemveze za razliku od [[simbol|simbola]] gdje uvijek postoji neki ostatak prirodne veze između označenika i označitelja. Arbitrarnost označava nemotiviranost, a sama arbitrarnost znaka štiti jezik od pokušaja koji bi ga išao promijeniti. Naime, svakog trenutka naslijeđe prošlosti prevladava nad slobodom izbora. Znak poznaje zakon tradicije jer je arbitraran, a zato što se zasniva na tradiciji, može biti arbitraran. Jedina osobina jezika u kojoj on nije potpuno arbitraran jest nesposobnost mase da ga mijenja, on je u toj točki relativno racionalan. [[Onomatopeja|Onomatopeje]] i [[usklici]] nisu pravi prigovori arbitrarnosti jer su sporednog značenja, nisu organski elementi sustava te je njihovo simboličko podrijetlo prijeporno.