Aleksandar Sergejevič Puškin: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Transkripcija |
m uklonjena promjena suradnika 151.252.209.197 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Kolega2357 |
||
Redak 1:
{{izdvojeni članak|svibanj 2013.}}
{{Infookvir književnik
| Ime =
| boja = #77DD77
| slika =
| veličina = 250px
| opis slike = Vasilij Tropinin: Portret A.S. Puškina (1827.)
| puno ime =
| pseudonim = Aleksandr NKŠP<br>Ivan Petrovič Belkin<br>Feofilakt Kosičkin (novinar)<ref>Radio Eho Moskvy, [http://echo.msk.ru/programs/features/57850 Feofilakt Kosičkin - žurnaljnyj psevdonim A.S. Puškina], emisija "Kakogo čorta": Pavel Ljubimcev, 12. siječnja 2008.</ref><br>R.<br>St. Arz. (Stari Arzamasec)<br>A.B.
| rođenje = [[6. lipnja]] [[1799.]]
Redak 18:
| supruga = Natalja Gončarova
| suprug =
| djeca = Marija<br>
| djela = ''[[Jevgenij Onjegin (roman)|Jevgenij Onjegin]]''<br>''[[Boris Godunov (Puškin)|Boris Godunov]]''<br>''[[Pikova dama (Puškin)|Pikova dama]]''<br>''[[Kapetanova kći]]''<br>''[[Ruslan i Ljudmila (Puškin)|Ruslan i Ljudmila]]''<br>''[[Mozart i Salieri (Puškin)|Mozart i Salieri]]''
| nagrade =
Redak 26:
}}
'''
▲Aljeksandr Puškin ima ugled velikog ili izvanrednog ruskog pjesnika<ref name="krugosvet">Enciklopedija Krugosvet, [http://www.krugosvet.ru/enc/kultura_i_obrazovanie/literatura/PUSHKIN_ALEKSANDR_SERGEEVICH.html Puškin, Aleksandr Sergejevič], preuzeto 29. studenog 2012.</ref>, te ga se smatra utemeljiteljem suvremenog književnog [[Ruski jezik|ruskog jezika]].<ref>Vinogradov, V.V., Tomaševskij, B., Voprosy jazyka v tvorčestve Puškina, u: Puškin: Issledovanija i materialy, AN SSSR, 1956., str. 126-184</ref> Puškin je među prvima u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom i distancirao se od [[Književnost romantizma|književnosti romantizma]] popularne u [[Zapadna Europa|Zapadnoj Europi]]. Stvorio je stil koji je miješao [[Satira|satiru]], romantiku i [[Drama|dramu]].
Najpoznatija djela su mu: [[Jevgenij Onjegin (roman)|Jevgenij Onjegin]], [[Boris Godunov (drama)|Boris Godunov]], [[Pikova dama (novela)|Pikova dama]] i [[Bajka o ribaru i ribici]].
Line 36 ⟶ 34:
== Životopis ==
===Podrijetlo===
Sin Ibrahima Hanibala je ruski visoki vojni časnik [[Ivan Abramovič Gannibal]], Puškinov prastric.
Puškinov djed po ocu,
===Djetinjstvo===
Puškin se rodio [[6. lipnja]] ([[26. svibnja]]) [[1799.]] u [[Moskva|Moskvi]]. U matičnoj knjizi crkve Bogojavljenja u [[Jelohovo|Jelohovu]] (sada se na njezinom mjestu nalazi Bogojavljenska katedrala) [[8. lipnja]] [[1799.]], između ostalih, nalazi se ovakav zapis:
<blockquote>''27. svibnja. Na dvoru koleškog registratora Ivana Vasiljeva Skvarcova u njegova stanara Mojora
Ljetne je mjesece ([[1805.]]-[[1810.]]) budući pjesnik obično provodio kod svoje bake po majci, Marije
<blockquote>''Ne znam što će biti od mojeg starijeg unuka. Dječak je pametan i voli knjige, no loše uči, rijetko prođe lekciju kako treba; ne možeš ga potaknuti, natjerati da se igra s djecom, ali se odjednom tako razmaše i ushoda da ga ničim ne možeš umiriti; ide iz jedne krajnosti u drugu, kod njega nema sredine.<ref name="Ašukin, 1998" />''</blockquote>
Line 53 ⟶ 51:
U licejskom razdoblju Puškin je napisao mnogo stihova. Nadahnuće je pronalazio u francuskim pjesnicima [[17. stoljeće|XVII.]] i [[18. stoljeće|XVIII. stoljeća]], s kojima se upoznao u djetinjstvu čitajući knjige u očevoj biblioteci. Najdraži autori mladog Puškina bili su [[Voltaire]] i Évariste Désiré de Forges Parny. U njegovoj ranoj lirici spojile su se tradicije francuskog i ruskog [[Klasicizam|klasicizma]]. Učitelji Puškina-pjesnika postali su [[Konstantin Batjuškov]], priznati majstor "lake poezije", i [[Vasilij Žukovski]], glava ruskog [[Romantizam|romantizma]]. Puškinska lirika u razdoblju od [[1813.]] do [[1815.]] prožeta je motivima prolaznosti života koja je nametala žudnju za užitkom radostima postojanja. Od [[1816.]], odmah iza Žukovskog, on se okreće [[elegija]]ma, u kojima razvija motive karakteristične za taj [[Književni žanr|žanr]]: nerazdvojna ljubav, odlazak mladosti, polagano umiranje duše. Njegova je lirika još uvijek oponašateljska, puna književnih konvencionalnosti i klišeja, no ipak mladi pjesnik izabire svoj posebni put<ref name="Blagoj, Kommentarii, t.1, 1959">Blagoj, D., Stihotvorenija Puškina, u: Sobranije sočinenij A.S. Puškina v 10 tomah, Goslitizdat, 1959.</ref> Ne ograničavajući se komornom poezijom, Puškin se okrenuo složenijim temama, društveno važnim. ''Uspomene u Carskom selu'' ([[1814.]]), koje je pohvalio [[Gavrila Deržavin]], - početkom [[1815.]] Puškin je čitao pjesmu u njegovoj nazočnosti, posvećenu događajima Domovinskog rata [[1812.]]<ref name="Lotman, 1995" />. Pjesma je bila objavljena [[1815.]] u časopisu ''Rossijskij muzeum'', i potpisana njegovim punim imenom i prezimenom. A u puškinskoj poslanici ''Liciniju'' kritički je prikazan suvremeni život Rusije, gdje je u liku "miljenika despota" prikazan general [[Aleksej Arakčejev]]. Već je na početku svog stvaralaštva pokazivao interes za ruske pisce-satirike prošlog stoljeća. Utjecaj [[Denis Fonvizin|Fonvizina]] osjeća se u satiričnoj poemi ''Tenj Fonvizina'' ([[1815.]]); sa stvaralaštvom [[Aleksandr Radiščev|Radiščeva]] povezani su ''Bova'' ([[1814.]]) i ''Bezverije''<ref name=" Blagoj, Kommentarii, t.1, 1959" />.
U srpnju [[1814.]] Puškin se prvi put pojavio u tisku u moskovskom časopisu ''Vjesnik Europe''. U trinaestom broju se nalazila pjesma ''Prijatelju stihotvorcu'' pod pseudonimom "
Dok je još uvijek bio pitomac Liceja, Puškin je ušao u literarni kružok ''[[Arzamas (literarni kružok)|Arzamas]]'' koji je istupao protiv rutine i arhaičnosti u književnom djelu, te je aktivno sudjelovao u polemici s društvom ''[[Ljubitelji ruske riječi]]'', koje je branilo klasicističke kanone prošloga stoljeća. Privučen stvaralaštvom najistaknutijih predstavnika novog književnog pravca, Puškin je u to vrijeme bio pod snažnim utjecajem poezije
===Rano zrelo doba===
| |||