Razlika između inačica stranice »Aleksandar Sergejevič Puškin«

m
uklonjena promjena suradnika 151.252.209.197 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Kolega2357
(Transkripcija)
m (uklonjena promjena suradnika 151.252.209.197 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Kolega2357)
{{izdvojeni članak|svibanj 2013.}}
{{Infookvir književnik
| Ime = Aljeksandr ŚergjejevičAleksandar Puškin
| boja = #77DD77
| slika = AljeksandrPuškinAleksandrPushkin.jpg
| veličina = 250px
| opis slike = Vasilij Tropinin: Portret A.S. Puškina (1827.)
| puno ime = AljeksandrAleksandar ŚergjejevičSergejevič Puškin
| pseudonim = Aleksandr NKŠP<br>Ivan Petrovič Belkin<br>Feofilakt Kosičkin (novinar)<ref>Radio Eho Moskvy, [http://echo.msk.ru/programs/features/57850 Feofilakt Kosičkin - žurnaljnyj psevdonim A.S. Puškina], emisija "Kakogo čorta": Pavel Ljubimcev, 12. siječnja 2008.</ref><br>R.<br>St. Arz. (Stari Arzamasec)<br>A.B.
| rođenje = [[6. lipnja]] [[1799.]]
| supruga = Natalja Gončarova
| suprug =
| djeca = Marija<br>AljeksandrAleksandr<br>Grigorij<br>Natalja
| djela = ''[[Jevgenij Onjegin (roman)|Jevgenij Onjegin]]''<br>''[[Boris Godunov (Puškin)|Boris Godunov]]''<br>''[[Pikova dama (Puškin)|Pikova dama]]''<br>''[[Kapetanova kći]]''<br>''[[Ruslan i Ljudmila (Puškin)|Ruslan i Ljudmila]]''<br>''[[Mozart i Salieri (Puškin)|Mozart i Salieri]]''
| nagrade =
}}
 
'''AljeksandrAleksandar ŚergjejevičSergejevič Puškin''' (rus. '''Алекса́ндр Серге́евич Пу́шкин'''; [[Moskva]], [[6. lipnja]] [[1799.]] - [[Sankt Peterburg]], [[10. veljače]] [[1837.]]), ruski [[pjesnik]], [[drama]]tičar i [[proza]]ik.
 
AljeksandrAleksandar Puškin ima ugled velikog ili izvanrednog ruskog pjesnika<ref name="krugosvet">Enciklopedija Krugosvet, [http://www.krugosvet.ru/enc/kultura_i_obrazovanie/literatura/PUSHKIN_ALEKSANDR_SERGEEVICH.html Puškin, Aleksandr Sergejevič], preuzeto 29. studenog 2012.</ref>, te ga se smatra utemeljiteljem suvremenog književnog [[Ruski jezik|ruskog jezika]].<ref>Vinogradov, V.V., Tomaševskij, B., Voprosy jazyka v tvorčestve Puškina, u: Puškin: Issledovanija i materialy, AN SSSR, 1956., str. 126-184</ref> Puškin je među prvima u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom i distancirao se od [[Književnost romantizma|književnosti romantizma]] popularne u [[Zapadna Europa|Zapadnoj Europi]]. Stvorio je stil koji je miješao [[Satira|satiru]], romantiku i [[Drama|dramu]].
bjeloruski: Алякса́ндр Сярге́евіч Пу́шкін ) [[Moskva]], [[6. lipnja]] [[1799.]] - [[Sankt Peterburg]], [[10. veljače]] [[1837.]]), ruski [[pjesnik]], [[drama]]tičar i [[proza]]ik.
 
Aljeksandr Puškin ima ugled velikog ili izvanrednog ruskog pjesnika<ref name="krugosvet">Enciklopedija Krugosvet, [http://www.krugosvet.ru/enc/kultura_i_obrazovanie/literatura/PUSHKIN_ALEKSANDR_SERGEEVICH.html Puškin, Aleksandr Sergejevič], preuzeto 29. studenog 2012.</ref>, te ga se smatra utemeljiteljem suvremenog književnog [[Ruski jezik|ruskog jezika]].<ref>Vinogradov, V.V., Tomaševskij, B., Voprosy jazyka v tvorčestve Puškina, u: Puškin: Issledovanija i materialy, AN SSSR, 1956., str. 126-184</ref> Puškin je među prvima u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom i distancirao se od [[Književnost romantizma|književnosti romantizma]] popularne u [[Zapadna Europa|Zapadnoj Europi]]. Stvorio je stil koji je miješao [[Satira|satiru]], romantiku i [[Drama|dramu]].
 
Najpoznatija djela su mu: [[Jevgenij Onjegin (roman)|Jevgenij Onjegin]], [[Boris Godunov (drama)|Boris Godunov]], [[Pikova dama (novela)|Pikova dama]] i [[Bajka o ribaru i ribici]].
== Životopis ==
===Podrijetlo===
AljeksandrAleksandar ŚergjejevičSergejevič Puškin potječe od razgranatog plemićkog roda Puškina bez titule, koje prema genealoškom tumačenju vuče podrijetlo od "muža čestita", viteza Ratmira (Ratše), suvremenika [[Aleksandar Nevski|AljeksandraAleksandra NjefskijaNevskog]]<ref name="Lukomskij">Lukomskij, V.K., Arhivnyje materialy o rodonačaljnike Puškinyh - Radše // Puškin: Vremennik Puškinskoj komissii / AN SSSR, 1941., br. 6., str. 398-408, 398</ref>. Puškin je često pisao o svojem rodoslovnom stablu u stihovima i u prozi; vidio je u svojim precima primjer drevnog roda, istinske "aristokracije" koja je časno služila domovini, no nije razvijala odnos vladara i "progonjenog". Više puta se obraćao (uključujući i u umjetničkom obliku) i liku svojeg pradjeda po majci - Afrikanca [[Ibrahim Hanibal|Ibrahima Petroviča Hanibala]], koji je postao sluga i pitomac [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petra I.]], a zatim vojni inženjer i general<ref name="Stark">Stark, V.P., Puškiny v "Istorii Petra" i "Istorii Pugačova" // Puškin: Issledovanija i materialy, RAN, Nauka, 2004., tom XVI/XVII., str. 188-197</ref>.
Sin Ibrahima Hanibala je ruski visoki vojni časnik [[Ivan Abramovič Gannibal]], Puškinov prastric.
 
Puškinov djed po ocu, LjefLav AljeksandrovičAleksandrovič, bio je topnički [[pukovnik]], kapetan [[Garda|garde]]. Puškinovi roditelji, otac ŚergjejSergej Ljvovič ([[1767.]]-[[1848.]]), bio je svjetski dosjetljivac i pjesnik-amater, a njegova majka - NađeždaNadežda AsipovnaOsipovna Hanibal ([[1775.]]-[[1836.]]), Hanibalova unuka. Stric po ocu, VaśiljijVasilij Ljvovič, ([[1766.]]-[[1830.]]), bio je poznati pjesnik iz kruga [[Nikolaj Karamzin|Karamzina]]. Od djece ŚergjejaSergeja Ljvoviča i NađeždeNadežde AsipovneOsipovne, osim AljeksandraAleksandra, preživjeli su kćer OljgaOlga (udana Pavliščeva, [[1797.]]-[[1868.]]) i sin Lav ([[1805.]]-[[1852.]])<ref name="Lotman, 1995">Lotman, J., Aleksandr Sergejevič Puškin: Biografija pisatelja, u: Puškin: Biografija pisatelja; Statji i zametki, 1960-1990: "Jegenij Onegin", Iskusstvo-SPB, 1995.</ref>.
 
===Djetinjstvo===
Puškin se rodio [[6. lipnja]] ([[26. svibnja]]) [[1799.]] u [[Moskva|Moskvi]]. U matičnoj knjizi crkve Bogojavljenja u [[Jelohovo|Jelohovu]] (sada se na njezinom mjestu nalazi Bogojavljenska katedrala) [[8. lipnja]] [[1799.]], između ostalih, nalazi se ovakav zapis:
<blockquote>''27. svibnja. Na dvoru koleškog registratora Ivana Vasiljeva Skvarcova u njegova stanara Mojora ''Ś''ergjejaSergija Ljvoviča Puškina rodio se sin AljeksandrAleksandar. Kršten je 8. lipnja. Kum je grof Artemij Ivanovič Voroncov, kuma je majka spomenutog ''Ś''ergjejaSergija Puškina udovica OljgaOlga Vasiljevna Puškina<ref name="Ašukin, 1998">Ašukin, N.S., Puškinskaja Moskva, Akademičeskij projekt, 1998., ISBN 5-7331-0123-7</ref>''</blockquote>
Ljetne je mjesece ([[1805.]]-[[1810.]]) budući pjesnik obično provodio kod svoje bake po majci, Marije AljekśejevneAleksejevne Hanibal ([[1745.]]-[[1818.]], rođenoj Puškin<ref>Russia Today, Prošlost Rusije: [http://www.russia-today.narod.ru/past/gen/push_as1.htm Rodoslovno stablo A. Puškina] (do 5. generacije)</ref>, iz drugog ogranka roda) u podmoskovskom selu [[Zaharovo]], blizu [[Zvenigorod]]a. Rani dječji dojmovi odrazili su se u prvim poemama koje je napisao nešto kasnije (''Monah'', [[1813.]]; ''Bova'', [[1814.]]), u licejskim stihovima ''Poslanica Judinu'' ([[1815.]]), ''San'' ([[1816.]]). Baka Marija AljekśejevnaAleksejevna je pisala o svojem unuku:
<blockquote>''Ne znam što će biti od mojeg starijeg unuka. Dječak je pametan i voli knjige, no loše uči, rijetko prođe lekciju kako treba; ne možeš ga potaknuti, natjerati da se igra s djecom, ali se odjednom tako razmaše i ushoda da ga ničim ne možeš umiriti; ide iz jedne krajnosti u drugu, kod njega nema sredine.<ref name="Ašukin, 1998" />''</blockquote>
 
U licejskom razdoblju Puškin je napisao mnogo stihova. Nadahnuće je pronalazio u francuskim pjesnicima [[17. stoljeće|XVII.]] i [[18. stoljeće|XVIII. stoljeća]], s kojima se upoznao u djetinjstvu čitajući knjige u očevoj biblioteci. Najdraži autori mladog Puškina bili su [[Voltaire]] i Évariste Désiré de Forges Parny. U njegovoj ranoj lirici spojile su se tradicije francuskog i ruskog [[Klasicizam|klasicizma]]. Učitelji Puškina-pjesnika postali su [[Konstantin Batjuškov]], priznati majstor "lake poezije", i [[Vasilij Žukovski]], glava ruskog [[Romantizam|romantizma]]. Puškinska lirika u razdoblju od [[1813.]] do [[1815.]] prožeta je motivima prolaznosti života koja je nametala žudnju za užitkom radostima postojanja. Od [[1816.]], odmah iza Žukovskog, on se okreće [[elegija]]ma, u kojima razvija motive karakteristične za taj [[Književni žanr|žanr]]: nerazdvojna ljubav, odlazak mladosti, polagano umiranje duše. Njegova je lirika još uvijek oponašateljska, puna književnih konvencionalnosti i klišeja, no ipak mladi pjesnik izabire svoj posebni put<ref name="Blagoj, Kommentarii, t.1, 1959">Blagoj, D., Stihotvorenija Puškina, u: Sobranije sočinenij A.S. Puškina v 10 tomah, Goslitizdat, 1959.</ref> Ne ograničavajući se komornom poezijom, Puškin se okrenuo složenijim temama, društveno važnim. ''Uspomene u Carskom selu'' ([[1814.]]), koje je pohvalio [[Gavrila Deržavin]], - početkom [[1815.]] Puškin je čitao pjesmu u njegovoj nazočnosti, posvećenu događajima Domovinskog rata [[1812.]]<ref name="Lotman, 1995" />. Pjesma je bila objavljena [[1815.]] u časopisu ''Rossijskij muzeum'', i potpisana njegovim punim imenom i prezimenom. A u puškinskoj poslanici ''Liciniju'' kritički je prikazan suvremeni život Rusije, gdje je u liku "miljenika despota" prikazan general [[Aleksej Arakčejev]]. Već je na početku svog stvaralaštva pokazivao interes za ruske pisce-satirike prošlog stoljeća. Utjecaj [[Denis Fonvizin|Fonvizina]] osjeća se u satiričnoj poemi ''Tenj Fonvizina'' ([[1815.]]); sa stvaralaštvom [[Aleksandr Radiščev|Radiščeva]] povezani su ''Bova'' ([[1814.]]) i ''Bezverije''<ref name=" Blagoj, Kommentarii, t.1, 1959" />.
 
U srpnju [[1814.]] Puškin se prvi put pojavio u tisku u moskovskom časopisu ''Vjesnik Europe''. U trinaestom broju se nalazila pjesma ''Prijatelju stihotvorcu'' pod pseudonimom "AljeksandrAleksandr N.k.š.p." (sastavljenom od suglasnika prezimena pjesnika, poredanih unazad)<ref name="Ašukin, 1998" />.
 
Dok je još uvijek bio pitomac Liceja, Puškin je ušao u literarni kružok ''[[Arzamas (literarni kružok)|Arzamas]]'' koji je istupao protiv rutine i arhaičnosti u književnom djelu, te je aktivno sudjelovao u polemici s društvom ''[[Ljubitelji ruske riječi]]'', koje je branilo klasicističke kanone prošloga stoljeća. Privučen stvaralaštvom najistaknutijih predstavnika novog književnog pravca, Puškin je u to vrijeme bio pod snažnim utjecajem poezije BaćuškovaBatjuškova, ŽukofskogŽukovskog, [[Denis Davidov|Davidova]]<ref name="Vinogradov174">Vinogradov, V., Stilj Puškina, OGIZ, 1941.</ref>. Potonji je na početku imponirao Puškinu temom odvažnog ratnika, a zatim nečim što je sam pjesnik nazivao "okretanjem stiha" - naglim promjenama raspoloženja, ekspresijom, neočekivanim spajanjem likova. Kasnije je Puškin govorio da je, oponašajući u mladosti Davydova, "usvojio njegovu maniru zauvijek"<ref name="VjazPP">Vjazemskij, P.P., Aleksandr Sergejevič Puškin po dokumentam Ostafjevskogo arhiva i ličnym vospominanijam, 1826-1837, Akademičeskij projekt, 1880.</ref>.
 
===Rano zrelo doba===
16.845

uređivanja