Konavle: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Povijest: dopuna+ |
m 1 slovo isp |
||
Redak 107:
U srednjem vijeku Konavle su bile dio [[Travunja|Travunje]] koja je u različitim razdobljima bila vezana vazalskim odosima za srpske, zetske i bosanske vladare. Arheološki nalazi i spomenici iz tog razdoblja su nekropole Bogumislkih [[stećak]]a u Konavoskim brdima, [[Gabrili|Gabrilima]], [[Mihanići]]ma i [[Dunave|Dunavama]], od kojih se najljepšim smatra [[stećak]] u [[Brotnice|Brotnicama]] na groblju [[crkva|crkve]] [[Sveti Toma Apostol|Sv. Tome]]. Međutim, tradicije govore o pripadnosti područja Konavala Dubrovniku, na koja se poziva i Dubrovačka Republika u nastojanjima da cjelokupno područje vrati pod svoju vlast.
U povelji humske vlastele Sankovića navodi se da su ljudi ''staroga grada'', Epidaura, ''rodili i nasljedili vlastela grada Dubrovnika''.<ref>F. Miklosich, ''Monumenta serbica'', Viennae 1858., str. 217. Slično se tvrdi u još nekoliko isprava u razdoblju konca XIV. i početkom XV. st.</ref> Stare kronike dubrovačke bilježe istu tradiciju, uz [[Nikša Ranjina|N. Ranjinu]], [[Džono Rastić|Dž. Rastić]] navodi: Konavle su: ''najstarija jurisdikcija porušenoga grada Epadaura, pa se stoga i pristojalo da nakon 800 godina potomci Epidavrana ponovno steknu stari dominij nad Konavlima i Vitaljinom. Da su pak te zemlje pripadale Epidauru, o tome najjasnije svjedoči vodovodno kanal, izrađen ogromnim troškom, da bi se dovela voda u Epidaur s udaljenosti od 20 milja...''<ref>''Chronica ragusina Junii Restii'' (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451.{{--}}1484.). Digessit S. Nodilo. Zagrabiae 1893., MSHSM vol. 25., Scriptores vol. II., Ed. JAZU, str. 218.</ref> Iz navedenoga slijedo da baština stanovnika Epidaura pripada Dubrovčanima, čiji se poklisari i pred turskim sultanom godine 1430. izjašnjavaju: ''Konavle su bile zapravo dubrovačko vlasništvo u ono vrijeme kada je njihov grad još bio na prvotnom mjestu, ali su im to područje, a i druge zemlje, oteli kraljevi i gospoda.''<ref>Ć. Truhelka, "Konavoski rat (1430.{{--}}1433.), Glanik
Početkom [[15. stoljeće|15. st.]] Konavle su u općem sastavu [[Bosna|Bosne]] u rukama moćnih feudalaca, i to istočni dio pod Sandaljem Hranićem, a zapadni (uključujuči Cavtat i Obod) pod braćom Petrom i Radoslavom Pavlovićem. Intenzivnim pregovorima i diplomacijom [[Dubrovačka Republika]] 24. lipnja [[1419.]] g. dolazi u posjed Istočnog dijela Konavala (od Popovića do Soko kule i rta Oštro) kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa Sandaljem Hranićem, koji je zauzvrat dobio palaču u Dubrovniku, zemlju u Župi vrijednu 3000 dubrovačkih perpera i godišnji danak od 500 perpera, te 36000 perpera ili 12000 dukata u gotovini. Nakon osam godina, 31. prosinca [[1426.]] Dubrovčani su kupili i preostali Zapadni dio Konavala s [[Cavtat|Cavtatom]] i [[Obod (Konavle)|Obodom]] od Radosava Pavlovića, uz iste uvjete kao i istočni dio.
| |||