Jupiter: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nadopunio Jupiter
Redak 93:
 
=== Svojstva unutrašnjosti planeta ===
[[datoteka:Jupiter interior.png|mini|desno|300px|Veliki plinoviti planet kao Jupiter sadrži velike količine metalnog tekućeg vodika u unutrašnjosti (prikazano sivom bojom).]]
Mjerenja gravitacijskog polja ukazuju na postojanje značajne koncentracije stjenovitog i ledenog materijala u Jupiterovoj unutrašnjosti, vjerojatno jezgre mase 10 do 15 puta veće od Zemlje. Tlak u unutrašnjosti Jupitera dostiže više desetaka milijuna bara.
 
Mjerenja [[gravitacija|gravitacijskog]] polja ukazuju na postojanje značajne koncentracije [[silikati|stjenovitog]] i ledenog[[led]]enog materijala u Jupiterovoj unutrašnjosti, vjerojatno jezgre mase 10 do 15 puta veće od Zemlje. [[Tlak]] u unutrašnjosti Jupitera dostiže više desetaka milijuna [[Bar (jedinica)|bara]].
Na moguću kameno-ledenu jezgru nastavlja se debeli sloj metalnog [[vodik]]a. Naime, pri tlaku od oko 2 &times; 10<sup>11</sup> Pa, vodik prelazi u metalno tekuće stanje. To je stanje pri kojem su molekule vodika tako gusto složene da pojedine atome susjedna molekula privlači jednako kao i atom partner u istoj molekuli. Posljedica toga je razbijanje molekula. Pored toga događa se da i elektrone u ljuskama privlače susjedne jezgre, pa dolazi do ionizacije (odvajanja elektrona od jezgri). Vodik postaje vrlo vodljiv (slično metalima), pa se zato ovo stanje zove metalni tekući vodik. Ovaj sloj vjerojatno sadrži i primjese [[helij]]a i raznog leda. Postojanje metalnog vodika je dokazano u laboratorijima na Zemlji 1996. godine.
 
Na moguću kameno-ledenu jezgru nastavlja se debeli sloj metalnog [[vodik]]a. Naime, pri tlaku od oko 2 &times; 10<sup>11</sup> Pa, vodik prelazi u metalno tekuće stanje. To je stanje pri kojem su [[molekule]] vodika tako gusto složene da pojedine atome[[atom]]e susjedna molekula privlači jednako kao i atom partner u istoj molekuli. Posljedica toga je razbijanje molekula. Pored toga događa se da i [[Elektronska ljuska|elektrone u ljuskama]] privlače susjedne [[Atomska jezgra|jezgre]], pa dolazi do [[ionizacija|ionizacije]] (odvajanja elektrona[[elektron]]a od jezgri). Vodik postaje vrlo vodljiv (slično metalima[[metal]]ima), pa se zato ovo stanje zove metalni tekući vodik. Ovaj sloj vjerojatno sadrži i primjese [[helij]]a i raznog leda. Postojanje metalnog vodika je dokazano u laboratorijima na Zemlji 1996. godine.
Na sloj metalnog vodika se u blagom prijelazu nastavlja sloj vodika i helija u molekularnom obliku koji iz tekućeg stanja (dublji slojevi) prelazi u plinovito (bliže površini). Atmosfera koju vidimo je samo vanjski dio ovog sloja. Ovaj sloj sadrži i manje količine [[voda|vode]], [[ugljik dioksid]]a, [[metan]]a i drugih jednostavnih spojeva.
 
Na sloj metalnog vodika se u blagom prijelazu nastavlja sloj vodika i helija[[helij]]a u molekularnom obliku koji iz tekućeg stanja (dublji slojevi) prelazi u plinovito (bliže površini). [[Atmosfera]] koju vidimo je samo vanjski dio ovog sloja. Ovaj sloj sadrži i manje količine [[voda|vode]], [[ugljikugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]]a, [[metan]]a i drugih jednostavnih spojeva.
Jupiter je po sastavu 90% vodik i 10% helij (po masenom udjelu), s tragovima vode, metana i amonijaka. Taj sastav približno odgovara i sastavu prvotnog oblaka od kojeg je i nastao Sunčev sustav.
 
Jupiter je po sastavu 90% vodik i 10% helij (po masenom udjelu), s tragovima vode, metana i amonijaka. Taj sastav približno odgovara i sastavu prvotnog oblaka od kojeg je i nastao [[Sunčev sustav]].
Jupiterova unutrašnjost je vrlo vruća, temperature u središtu su čak 20 000 K, pa Jupiter 1,5 puta više energije zrači u svemir nego što je prima od Sunca. Ravnotežna temperatura (ona koju bi imao da ga grije samo Sunce) za Jupiter iznosi 140 K, ali je stvarna temperatura njegovih vanjskih dijelova oko 160 K. To se objašnjava [[Kelvin-Helmholtzov mehanizam|Kelvin-Helmholtzovim mehanizmom]] (potencijalna energija gravitacijskog polja sažimanjem prelazi u unutarnju energiju). Za opaženu količinu energije bi bilo dovoljno da se Jupiter sažme za 1 [[mm]] godišnje.
 
Jupiterova unutrašnjost je vrlo vruća, temperature u središtu su čak 20 000 K, pa Jupiter 1,5 puta više energije zrači u svemir nego što je prima od Sunca. Ravnotežna temperatura (ona koju bi imao da ga grije samo Sunce) za Jupiter iznosi 140 K, ali je stvarna temperatura njegovih vanjskih dijelova oko 160 K. To se objašnjava [[Kelvin-Helmholtzov mehanizam|Kelvin-Helmholtzovim mehanizmom]] ([[potencijalna energija]] gravitacijskog polja sažimanjem prelazi u unutarnju energiju). Za opaženu količinu energije bi bilo dovoljno da se Jupiter sažme za 1 [[mm]] godišnje.
Postoji neopravdano mišljenje da Jupiteru nedostaje samo malo mase da bi postao [[zvijezda]]. Iako velik, Jupiter je po dimenzijama vrlo daleko od zvijezda ili [[smeđi patuljak|smeđih patuljaka]]. Trebala bi mu 80 puta veća masa da u njegovu središtu započnu nuklearne reakcije.
 
Postoji neopravdano mišljenje da Jupiteru nedostaje samo malo mase da bi postao [[zvijezda]]. Iako velik, Jupiter je po dimenzijama vrlo daleko od zvijezda ili [[smeđi patuljak|smeđih patuljaka]]. Trebala bi mu 80 puta veća masa da u njegovu središtu započnu [[Nuklearna reakcija|nuklearne reakcije]].
 
=== Orbita ===