Jupiter: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nadopunio Jupiter
Redak 112:
Jupiter svoju stazu oko Sunca obiđe za 11,87 [[godina]]. Zbog [[elipsa|eliptičnosti]] [[planetarna putanja|putanje]] udaljenost između Jupitera i Sunca se mijenja od 4,95 do 5,5 [[AJ]].
 
==== Vrtnja ili rotacija ====
Jedan Jupiterov [[dan]] traje 9 sati i 50 minuta. Zbog te brze rotacije na Jupiteru nastaju snažna vrtloženja i turbulencije u atmosferi. Periodi rotacije se razlikuju od sloja do sloja zbog različitih atmosferskih gibanja.
 
=== Magnetosfera ===
 
Godine 1955. otkrivena je [[Radio astronomija|radio-emisija]] s Jupitera, što je upućivalo na jako [[magnetsko polje]]. Jako magnetsko polje Jupitera posljedica je debelog sloja metalnog vodika i brze vrtnje (rotacije). Magnetska je os priklonjena za 11° prema osi rotacije. Smjer magnetskog polja suprotan je magnetskom polju na Zemlji, što znači da je sjeverni magnetski pol zaista na sjevernoj polutki planeta. U atmosferi, ono iznosi oko 10<sup>-3</sup> [[Tesla|T]] (4 000 puta jače od [[Zemljino magnetsko polje|Zemljinog]]). Jupiterovo magnetsko polje je oko 100 puta veće od Zemljinog. Proteže se nekoliko milijuna kilometara u smjeru Sunca i čak oko 650 milijuna km u suprotnom pravcu, te doseže i do Saturnove putanje. Magnetsko polje stvara jake struje visoko-energetskih čestica koje su 10 puta jače od onih u [[Van Allenovi pojasi zračenja|Van Allenovim pojasima]]. Ovdje se kreću električne struje nabijenih čestica koje premašuju [[Mjerne jedinice ionizirajućeg zračenja|dozu smrtonosnu za čovjeka]].
 
Ono obuhvaća i putanje [[Jupiterovi prirodni sateliti|Jupiterovih satelita]], pa se time djelomično objašnjava velika [[vulkan]]ska aktivnost na [[Io (mjesec)|Io]]u. Između Jupitera i Ioa izmjerena je [[električna struja]] jakosti 5 milijuna [[Amper]]a (5 MA). Naelektrizirane čestice ubrzane do vrlo velikih brzina udaraju u Iovu površinu i izbijaju [[atom]]e s površine. Izbijeni atomi čine '''Iov torus''', veliki prstenasti oblak električki nabijenih čestica oko Iove putanje. Do položaja na kojem se nalazi satelit Io (Ija) [[magnetosfera]] se vrti s jednakom [[Kutna brzina|kutnom brzinom]] kao i Jupiter. Ona je izvor dekametarskih [[Radio astronomija|radio valova]] promjenjive jačine, uzrokovanih električnim pražnjenjima. Uopće je Jupiter jedan od najjačih izvora kozmičkih radio valova. Snimljene su [[munje]] i [[polarna svjetlost]]. Iz magnotosfere znadu se osloboditi električke čestice i u obliku [[Kozmičke zrake|kozmičkih zraka]] stići do Zemlje, a zabilježene su i kod [[Merkur]]a. Na stanje magnetskog polja veoma utječu najbliži Jupiterovi sateliti koji se gibaju u tom području. Poseban utjecaj pokazuje Io. Nalazi se na udaljenosti od 3 Jupiterova promjera i stalan je izvor [[plin]]ova.
 
== Jupiterovi prstenoviprsteni ==
{{glavni|Jupiterovi prstenoviprsteni}}
[[Datoteka:Galileo Jupiter.gif|mini|right|230 px|Galileo Orbiter pred Jupiterom]]
Godine 1979 letjelica Voyager je otkrila Jupiterove prstene. Prsteni se uglavnom sastoje od mikrometarskih čestica prašine, a prostiru se sve do površine planeta. Najbliži Jupiteru je '''Halo''' prsten, širok oko 20 000 km, koji ima oblik torusa. Na Halo se nastavlja 7 000 km široki glavni prsten. Unutar glavnog prstena se nalaze i Jupiterovi sateliti [[Metida (mjesec)|Metida]] i [[Adrasteja (mjesec)|Adrasteja]]. Smatra se da su ova dva satelita izvor materijala (udari meteorita izbacuju krhotine u svemir) za glavni pojas, dok su druga dva mala unutarnja satelita - [[Amalteja (mjesec)|Amalteju]] i [[Teba (mjesec)|Tebu]] - izvori materijala za vrlo rijetke '''Amalthea Gossamer''' (unutar Amaltejine putanje) i '''Thebe Gossamer''' (između putanja Amalteje i Tebe) prstene koji se nastavljaju na glavni prsten.