Arijanstvo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 24:
Od kasnog trećeg, pa kroz čitavo četvrto stoljeće u ovim su raspravama sudjelovali vodeći slojevi Crkve, ali i obični vjernici, pa čak i sama carska obitelj.
[[321]]. Arije je osuđen na [[sinod]] u Aleksandriji, no budući da je imao snažan utjecaj u aleksandrijskoj teološkoj školi, Arijev se nauk proširio istočnim [[Sredozemno more|Sredozemljem]]. Sukob je postao tako snažan da je car Konstantin sazvao prvi [[ekumenski sabor]] Crkve, poznat i kao [[Prvi nicejski sabor]]. Na njemu je osuđeno Arijevo učenje, te prihvaćeno [[Nicejsko vjerovanje]] {{wikizvorM|
Konstantin je nakon sabora protjerao biskupe koji nisu podržali Nicejsko vjerovanje ili su odbili osuditi Arija, te je odredio da se svi primjerci Arijevog djela ''Thalia'' spale.
Redak 30:
Ipak, car se ubrzo opet približio arijancima, te je svrgnuo Atanazija Aleksandrijskog s biskupske stolice i otjerao ga u progonstvo, smatrajući ga zaprekom pomirenju. Nakon Konstantina, i njegovi će nasljednici pogodovati arijancima. [[Konstancije II.]], koji je [[353.]] postao jedini car. svrgnuo je pravovjernog [[papa|papu]] Liberija i na njegovo mjesto postavio [[protupapa|protupapu]] Feliksa II. Potakao je također više mjesnih crkvenih sinoda koji su trebali naći neko kompromisno rješenje.
Takvo će stanje dovesti do saziva [[Prvi carigradski sabor|Prvog carigradskog sabora]], na kojem je još jasnije izrečen trojstveni nauk Crkve i ponovno osuđeno arijanstvo. Nicejsko je vjerovanje prošireno, a novi se tekst obično naziva [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje]] {{wikizvorM|
== Arijanstvo u ranom srednjem vijeku ==
| |||