Razlika između inačica stranice »Katolička Crkva«

Nema promjene veličine ,  prije 6 godina
m
bez sažetka
m
m
[[Datoteka:BentoXVI-86-13052007.jpg|250px|thumbnail|[[Papa]] [[Benedikt XVI.]], rimski biskup u miru i poglavar Katoličke crkve u razdoblju 2005.-2013.]]
 
'''Katolička Crkvacrkva''' ([[latinski|lat.]] Ecclesia Catholica) najveća je [[Kršćanstvo|kršćanska]] vjerska zajednica. Osnovna značajka Katoličke Crkvecrkve je priznavanje rimskog biskupa ([[papa|pape]]) kao vrhovnog autoriteta u vođenju Crkve. Prema katoličkom učenju Crkva koju je [[Krist]] ustanovio na ovom svijetu u punini postoji samo u Katoličkoj Crkvicrkvi.
 
Katolička Crkvacrkva sastoji se od 23 autonomne (''sui iuris'') crkve. Najveća od njih je ona u kojoj je i sam papa, [[Latinska crkva]] ili Crkva zapadnog obreda. Preostale 22 su [[istočne katoličke crkve]], tj. crkve s istoka koje su nakon [[veliki raskol|velikog raskola]] priznale papu i obržavaju istočne obrede. Razlika je u obredu, [[liturgija|liturgijskom]] jeziku, crkvenoj disciplini i običajima, dok je ostalo zajedničko, poput vjere, [[Sedam svetih sakramenata|sakramenata]] i prihvaćanja zajedništva s [[papa|papom]].
 
== Nauk ==
=== Crkva i određivanje nauka ===
 
Prema [[nauk]]u Katoličke Crkvecrkve [[crkvaCrkva]] je zajednica koju je osnovao [[Isus]] kao božansku tvorevinu koju vodi [[Duh Sveti]]. Ta Crkva u ovom svijetu u punini postoji samo u organizaciji zvanoj Katolička Crkvacrkva, tj. u organizaciji okupljenoj oko [[sv. Petar|Petrovog]] nasljednika [[papa|pape]] jer je Isus upravo na njemu izgradio Crkvu (usporedi [[Evanđelje po Mateju|Mt]] 16:18-19) i njemu je kao jedinom pastiru povjerio brigu nad cijelim svojim stadom (usporedi [[Evanđelje po Ivanu|Iv]] 21:15-17). Ipak, Katolička Crkvacrkva priznaje većinu dobara Kristove Crkvecrkve i drugim crkvama, posebno [[pravoslavlje|pravoslavnima]], te je svjesna da se u njoj samoj zbog ljudske nesavršenosti ta dobra često ne očituju kako bi trebalo.
 
Jedno od dobara koje Crkva ima je sigurnost božanskog vodstva, tj. sigurnost da će ona vjerno i nepogrešivo baštiniti što je primila od Isusa. Ta baština naziva se tradicija i svako argumentiranje nauka poziva se na nju. Papa i tu ima ključnu ulogu jer je sigurnost moguća upravo radi njega koji je jedini garant te sigurnosti (usporedi [[Evanđelje po Luki|Lk]] 22:31-32). Ipak, tradiciju prenosi cjelokupna Crkva.
Jedan od najvažnijih dijelova tradicije, ako ne i najvažniji, je [[Sveto pismo]]. Sveto pismo nije izvan tradicije nego je dio nje, jer ga je u ranim vremenima kršćanstva upravo ona napisala i definirala. Sveto Pismo je Božja riječ koju su napisali ljudi vođeni Duhom Svetim. Sastoji se od [[Stari zavjet|Starog]] i [[Novi zavjet|Novog zavjeta]]. Stari zavjet je [[Židovi|Židovska]] [[Biblija]], a Novi zavjet je skup spisa o Isusu i [[apostoli]]ma.
 
Današnji nauk Katoličke Crkvecrkve definiran je na 21 [[Ekumenski sabor|Ekumenskom saboru]]. To su zasjedanja svih [[biskup]]a uz odobrenje i potvrdu pape. Zbog gore navedenog, zaključci Sabora su nezabludivi. Zaključci se mogu preispitivati, ali, po nauku, svatko tko istinski prouči materiju doći će do istog zaključka.
 
=== Osnovni nauk ===
Bitan je i nauk o [[sakrament]]ima. To su vidljivi znaci nevidljivog božjeg djelovanja. Po nauku, ako je izvršen propisani vidljivi oblik, sakrameti zaista djeluju, tj. zaista se događa nevidljivo Božje djelovanje. Nauk da Crkva može označavati stvarno Božje djelovanje u svijetu postoji oduvijek te svi sakramenti svoje utemeljenje imaju u Isusovom djelovanju. Ipak, konkretan opis sakramenata, nužnosti za valjanost i njihova teologija mijenjali su se kroz stoljeća.
 
Jedna od poznatijih [[dogma|dogmi]] Katoličke Crkvecrkve je dogma o [[Papina nezabludivost|Papinoj nezabludivosti]] definirana na [[Prvi vatikanski sabor|Prvom vatikanskom saboru]] [[1870]]. Kaže da je sam papa nezabludiv kada na jasno definiran način iznosi nauk u ime Crkve, što je istina koja postoji u tradiciji i Svetom pismu od početka. Tu mogućnost je nakon 1870. papa iskoristio samo jednom kada je [[1950.]] definirao dogmu o uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo.
 
== Organizacija ==
{{glavni|Hijerarhija Katoličke crkve}}
 
Katolička Crkvacrkva sastoji se od 23 autonomne crkve, 22 [[istočne katoličke crkve]] i jedne zapadne, [[Latinska crkva|Latinske crkve]]. Osim par izuzetaka, istočne katoličke crkve su bile odvojene od Katoličke Crkvecrkve nakon [[veliki raskol|velikog raskola]], pa su se zatim ujedinile.
 
Na čelu Latinske crkve i cijele Katoličke Crkvecrkve je rimski biskup, [[papa]]. On ima nad Crkvom apsolutnu vlast. Pri upravljanju Crkvom pomažu mu uredi [[Rimska kurija|Rimske kurije]]. Istu vlast imaju i svi biskupi sazvani na [[ekumenski sabor|ekumenskom saboru]].
 
Osnovna administrativna podjela svih autonomnih crkava je podjela na [[biskupija|biskupije]], kod istočnih crkava zvane [[eparhija|eparhije]]. [[Biskup]] u svojoj biskupiji ima uglavnom svu vlast, ograničenu jedino crkvenim pravom i papinom vlašću. Postoji niz organizacijskih jedinica koje se ne zovu biskupije, ali su u pravu uglavnom izjednačene s njima. Sve one se jednim imenom zovu partikularne crkve. Partikularne crkve se udružuju u [[metropolija|crkvene pokrajine]]. Daljnja podjela je na [[župa|župe]].
=== Institucije ===
 
Pored osnovne strukture, Katolička Crkvacrkva osniva razna druga udruženja i institucije, uglavnom obrazovnog i karitativnog karaktera. Tako po svijetu postoji niz katoličkih vrtića, škola, sveučilišta, instituta, [[caritas]]a, bolnica, raznih domova i td. Katolička Crkvacrkva ili neke njene organizacijske jedinice, uglavnom biskupije, su osnivači tih institucija i njima upravljaju.
 
== Bogoštovlje ==
Katoličanstvo je prevladavajuća vjeroispovijed u većini [[Europa|Europe]] (poglavito južne i srednje), [[Latinska Amerika|Latinskoj Americi]] i [[Filipini]]ma, te velikim dijelovima [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]], [[Sjeverna Afrika|subsaharske Afrike]]. Procjenjuje se da u svijetu ima prbližno 1,2 milijarde katolika.
 
Katolička Crkvacrkva ima svoje upravne jedinice po cijelom svijetu. U tradicionalno katoličkim zemljama i u zemljama stabilne vjerske slobode, što obuhvaća većinu svijeta, to su biskupije. U misijskim zemljama prije uspostave biskupija organiziraju se apostolski vikarijati i prefekture. Posebna situacija je u [[Kina|Kini]] gdje su u prošlosti ustanovljene biskupije, ali zbog zabrana kineskih vlasti ne funkcioniraju.
 
== Vidi još ==
264

uređivanja