Ernst Theodor Amadeus Hoffmann: razlika između inačica

Do [[1792.]] pohađao je luteransku školu u kojoj se dosta pažnje poklanjalo klasicima. Pokazao je talent i za slikanje i za klavir, ali nije pokazivao veliki entuzijazam. Nije pokazivao ni entuzijazam za nove umjetničke ideje koje su se tada pojavile u [[Njemačka|Njemačkoj]]. No, ipak je rado čitao [[Friedrich Schiller|Scillera]], [[Johann Wolfganag Wolfgang von Goethe|Goethea]], [[Jonathan Swift|Swifta]], [[Laurence Sterne|Sternea]], [[Jean Jacques Rousseau|Rousseua]] i [[Jean Paul]]a, a napisao je i dio romana.

Nakon polaganja ispita posjetio je [[Dresden]], gdje je bio oduševljen slikama u galeriji, posebno [[Rafael]]om i [[Antonio da Correggio|Corregiom]]. Njegov ujak je [[1798.]] dobio promaknuće i posao na dvoru u [[Berlin]]u, pa je Hoffman otišao sa njim u grad. Tu je HofmanHoffmann po prvi put pokušao postati skladatelj, pa je napisao operetu ''Maske'' i poslao ju je kraljici Luizi od [[prusija|Prusije]]. Službeni odgovor da se obrati kraljevskom teatru stigao mu je sa izvjesnim zakašnjenjem. Do vremena kada je stigao odgovor HoffmanHoffmann je položio treći krug ispita i sa svojim prijateljem Hippelom je putovao u [[Poznań]], a usput su se zaustavili i u Dresdenu da vide galeriju.

Od [[1800.]] do [[1803.]] radio je u pruskim provincijama u području Mazovije. Tu je brzo napravio skandal nakon karnevala [[1802.]] Na balu su podijeljene karikature časnika, koje je on nacrtao., što se ubrzo i saznalo. Poslali su prijavu protiv njega u Berlin, ali u Berlinu nisu htjeli oštro kazniti mladog službenika, pa ga premiještaju u [[Płock]] u [[Nova Istočna Prusija|Novoj Istočnoj Prusiji]]. Kada se smjestio u zabačenom Płocku, vratio se u Poznań da se oženi sa Mariannom Teklom Rorer. U Płock su se vratili u kolovozu [[1802.]] Płock je bio dosta izoliran, pa je Hoffman iskoristio izolaciju za pisanje i skladanje. Tu se natjecao i za nagradu u jednom časopisu.

HoffmanHoffmann je vrijeme provedeno u [[Poljska|Poljskoj]] smatrao najljepšim dijelom svoga života. U Varšavi je bila ista atmosfera koju je osjećao u Berlinu. Tu je obnovio prijateljstvo sa [[Zacharias Werner|Zachariasom Wernerom]], a sreo se i sa Juliusom Itzigom, koji je bio član berlinske književne grupe ''Nordstern'' ([[njemački]] ''sjeverna zvijezda'').

Nažalost po njega, [[Napoleon]] je [[28. studenog]] [[1806.]] zauzeo Varšavu, pa je HoffmanHoffmann, kao službenik Prusije, odmah izgubio posao. Vratio se u Poznań i tu je razmišljao o odlasku u [[Beč]] ili u [[Berlin]]. Bolest je odložila put, a francuske vlasti su zahtijevale da svi bivši službenici prisegnu na odanost ili da napuste zemlju. Pošto mu nisu dali putovnicu do Beča morao je u Berlin.

Sljedećih petnaest mjeseci predstavljali su njegov najgori period života. Napoleonova vojska je okupirala i Berlin, pa je živio od vrlo oskudnih prihoda. Stalno je posuđivao novce od prijatelja, no i dalje je bio gladan. Sa suprugom je [[1. rujna]] [[1808.]] došao u [[Bamberg]], gdje je dobio posao upravitelja kazališta. HoffmanHoffmann nije uspijevao poboljšati standarde izvođenja. Kasnije su se pojavile i intrige protiv njega te je izgubio taj posao. Poslije toga bio je glazbeni kritičar u jednim novinama u [[Leipzig]]u.

HoffmanHoffmann je ostvario uspjeh [[1809.]] kada je objavio priču ''[[Vitez Gluck]]'', o jednom luđaku koji je vjerovao da je skladatelj [[Christoph Willibald Gluck]]. Tada je počeo koristiti [[pseudonim]] E.T.A. HofmanHoffmann, tvrdeći da je ono "A" u čast [[Wolfgang Amadeus Mozart|Amadeusa Mozarta]].

HoffmanHoffmann je alkoholom uništavao zdravlje, a imao je i [[sifilis]]. Takvo stanje ga je [[1822.]] dovelo do paralize. Svoje posljednje radove diktirao je tajnici ili ženi. Umro je [[25. lipnja]] [[1822]]. u 46. godini života.