Sarajevski atentat: razlika između inačica

{{pravopisizvor}}

'''Sarajevski atentat''' poslužio je kao povod za izbijanje [[Prvi svjetski rat|PrvogPrvoga svjetskog rata]]. Naime, [[Gavrilo Princip]], član tajne organizacije "[[Mlada Bosna]]" koja je imala za cilj da putem buna, ustanaka i oružanih atentata zbacizbaciti [[Austro-Ugarska Monarhija|austrougarsku]] vlast u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], izvršio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu - [[Franjo Ferdinand|Franju Ferdinanda]] i njegovu suprugu [[Sofija Chotek|Sofiju]], [[28. lipnja]] [[1914.]] godine.

Prvobitni uzroci za planiranje i izvođenje Sarajevskog atentata leže još u godini [[1878.]]. godini, točnije u odlukama donešenim na [[Berlinski kongres|Berlinskom kongresu]] kada Austro-Ugarska dobiva pravo okupirati [[BiH|Bosnu i Hercegovinu]] na trideset godina protivno vanjskopolitičkim interesima Srbije i Crne Gore koji su htjeli zajedno anektirati tu tadašnju Tursku pokrajinu. Formalno Bosna i Hercegovina je i dalje ostala Turska pokrajina, ali sada pod vojnom kontrolom Austro-Ugarske. Jedina potencijalna odšteta za očekivano teritorijalno širenje [[Srbija|Srbiji]] postaje međunarodno priznanje nezavisnosti i pripojeno područje grada Niša i njegove pokrajine.

Bez obzira na situaciju u Bosni sada i službeno nezavisna Srbija se počinje u vanjskopolitičkim poslovima oslanjati na Beč i pokušaje teritorijalnog širenja na istočni Balkan. Srpska katastrofa u agresivnom ratu protiv Bugarske 1885.-861886. nije završila okupacijom i aneksijom Srbije samo zbog intervencije Austro-Ugarske koja tada spašava srpsku nezavisnost. Prijateljski odnosi između Beograda i Beča će trajati sve do završetka vladavine Obrenovića.

Državnim udarom u Srbiji i dolaskom na vlast bivšegbivšega francuskog časnika [[Petar I. Karađorđević|Petra I. Karađorđevića]] [[1903.]] godine, politički ciljevi se počinju mijenjati i jedan od najvažnijih ciljeva postaje oslobađanje porobljene srpske braće u Austro-Ugarskoj. Vanjskopolitički oslonac za tu politiku se našao u novim prijateljskim, savezničkim odnosima s Rusijom i Francuskom, dok zahlađenje s Austro-Ugarskom dovodi do [[Carinski rat|carinskog rata]] između ([[1906.]].-[[1911.]]), a aneksija Bosne i HarcegovineHercegovine 1908. godine dovodi gotovo do pravog rata. Pobjeda Srbije u Balkanskim ratovima (1912. i 1913.) i njeno priključenje [[Kosovo|Kosova]] i [[Makedonija|Makedonije]], ne sputava ambicije o oslobađanju porobljene braće u zapadnim srpskim zemljama koja neprestano jača.

S druge strane u Balkanskim područjima Austro-Ugarske dolazi da jačanja ideje o stvaranju južnoslavenske državne zajednice u kojoj prava Srba, Hrvata i Slovenaca neće biti ugnjetavana od strane Nijemaca i Mađara. To nezadovoljstvo Slavena je početkom dvadesetog stoljeća postalo očito i mlađoj generaciji državnih službenika u Beču čiji glavni predstavnik postaje prijestolonasljednik Franjo Ferdinand koji počinje zagovarati reformu dvojne Austrijsko-Mađarske unije u trojnu Austrijsko-Mađarsko-Slavensku uniju. Ta ideja je odbojna Mađarskim političarima koji bi tom reformom izgubili izlazak na more, ali ona je bila više nego odbojna Kraljevini Srbiji čiji premijer [[Nikola Pašić]] će kasnije izjaviti dakako se jedini put u životu uplašio kada je čuo za tu Ferdinandovu ideju.

[[Datoteka:Gavrilloprincip.jpg|lijevo|mini|300px|[[Gavrilo Princip]] - atentator, ubojica iFranje revolucionar.Ferdinanda Ubojicai Franjenjegove Ferdinandažene Sofije.]]

[[Datoteka:Cabrinovic.jpg|mini|[[Nedeljko Čabrinović]] - bacač bombe na Franju Ferdinanda.]]

Osnovnu ulogu u atentatu će odigrati će tajna srpska teroristička organizacija "[[Crna ruka]]" koja je službeno osnovana [[10. lipnja]] [[1910.]] godine, iako su njeni članovi već ranije bili uključeni u terorističke operacije i politička ubojstva kao na primjer ubojstvo srpskog kralja Aleksandra Obrenovića. Glavni zapovjednik "Crne Ruke je" bio je ujedno i glavni zapovjednik Srpske vojne obavještajne službe pukovnik [[Dragutin Dimitrijević Apis]]. Na području Bosne "[[Crna ruka]]" je kontrolirala organizaciju "Mlada Bosna" čiji članovi će izvršiti atentat.

Planovi za ubojstvo Franje Ferdinanda počeli su se stvarati tek pošto se tajnim kanalima u Srpskoj obavještajnoj službi na čelu sas [[Dragutin Dimitrijević Apis|D.D. Apisom]] saznalo da austro-ugarski prijestolonasljednik dolazi u Sarajevo da nadgledanadgledati vojne vježbe. Aktivnostima na granici, prebacivanju trojice mladića sas oružjem u Bosnu bio je obaviješten srpski premijerpredsjednik vlade [[Nikola Pašić]] koji je navodno srpskom veleposlaniku u Monarhiji naredio da vijesti prenese državnom vrhu međutim, on je to prenio previše diskretno, govoreći dakako su vježbe i pokazivanje moći na srpski vjerski praznik možda previše provokativni. U samom atentatu sudjelovalo je sedam osoba raspoređenih po maršruti od polja gdje su se održavale vježbe do Gradske vijećnice:

#[[Gavrilo Princip]]: kao i ostali atentatori niz ulicu su čuli eksploziju bombe i napustili svoja mjesta. Neobičnim spletom slučajnosti, nadvojvodin automobil je u trenutku prošao pored Gavrila Principa koji je iskoristio priliku i potegao revolver. Prvim hicem jehitcem pogodio je nadvojvodu, a drugim, namijenjenim [[Oskar Potiorek|Oskaru Potioreku]], vojvotkinju Sofiju. On je, kao i ostali atentatori, suuhvaćen uhvaćeni ia suđeno im je od [[12. listopada|12.]] do [[28. listopada]] [[1914.]] godine. Austro-Ugarska monarhija je odmah je po dospijeću vijesti o atentatu optužila Srbiju i njenu vladu za organiziranje prevrata van svoje teritorije, zatim provela samo formalnu istragu. Vijest o ubojstvu je bila je kao naručena za Austro-Ugarsku koja je tražila povod daza zaratirat sa Srbijom, uvjerena dakako će je pokoriti i uništiti jednim udarcem. Namjere Austro-Ugarske najbolje se vide u [[Srpanjski ultimatum|ultimatumu upućenom Srbiji]].

== Početak PrvogPrvoga svjetskog rata ==

Situacija za Austro-Ugarsku nakon atentata je bila prilično jednostavna. Prijestolonasljednik je bio ubijen od strane pripadnika udruženja "Mlada Bosna" koji su bili obučavani i naoružani u Beogradu. Također Austro-Ugarska policija je našla dokument o organizaciji atentara potpisan od Nikole Pašića [[5. lipnja]] 1914. godine (23 dana prije atentata) u kojem je napisan i nadimak jednog od atentatora. Srbija će 1917. godine izvesti pred sud sada nepoželjnog [[DragutinDragutina DimitrijevićDimitrijevića Apis]]aApisa zbog zločina nevezanih s ovim Sarajevskim atentatom i on će tada priznati da ga je organizirao u svojstvu "Glavnog zapovjednika Srpske vojne tajne službe". Na kraju zbog drugih zločina koje nije ni počinio Apis je 1917. godine osuđen i strijeljan. Vrhovni sud Srbije će ga [[1953.]] godine proglasiti nevinim za zločine zbog kojih je 1917. pogubljengodine !pogubljen.

Austro-Ugarska će nakon zvršetkezvršetka preliminarne istrage atentato atentatu uputiti takozvani Srpanjski ultimatum Srbiji koji će na početku Srbija više manje prihvatiti, da bi ga nakon dobijene podrške od Rusije potom odbila. S druge strane bez obzira na dokaze koji povezuju Srbiju s ubojstvom Franje Ferdinanda, Austro-Ugarski car Franjo Josip seI. žestoko se protivio objavi rata. Bez obzira na narodnu želju za osvetom, vlastito ministarstvo vanjskih poslova (u liku ministra grofa Leopolda Bertholda), zapovjedništvo vojske koje zahtjevaje zahtjevalo rat od 1913. godine (nakon Balkanskih ratova) i punu podršku Njemačke on je odbijao potpisati objavu rata. U tom trenutku najveće moguće napetosti dio srpskih vojnika se "greškompogrješkom" iskrcao na Austro-Ugarskoj obali na što su tamošnji vojnici pucali u zrak. To je bio završni "mirnodopski" akt krize stvorene atentatom u Sarajevu i Austro-Ugarska 28. srpnja 1914. godine objavljuje rat Srbiji. Navodne riječi Franje Josipa I. nakon potpisivanja mobilizacije su bile su: "Ja sam sve uradio najbolje što sam mogao, ali sada je sve gotovo" <ref>Alan Palmer:, ''Twilight of the Habsburgs'', stranicastr. 331.</ref>. Ubrzo potom Rusija objavljuje rat Austro-Ugarskoj, a Njemačka Rusiji i Francuskoj s čime počinje [[Prvi svjetski rat|Prvi svjetski rat]] !.