Staro bračko srednjovijekovno naselje Dol, smjestilo se u dubojoj udolini po komu je mjesto i dobilo ime. Dol se prvi puta spominje 1350. godine, ali materjalni nam dokazi dokazuju da se tu živjelo i prije. To su crkvice kojima je mjesto okruženo, a nalaze se po vršinama obližnjih brda; ruševine sv. Vida na Velom brdu, sv. Mihovil na Mihov rotu, sv. Petar na malom brežuljku kod Dola - Glavica te crkvica sv. Barbare koja je neško udaljenija na predjelu Sutvara u samom središtu otoka. Župna crkva Očišćemnja BDM najniža je točka mjesta te je izgrađen ana ostacima starije 1866. godine. Vjerojatno je to zadnja građevina s renesansnim pročeljem na otoku Braču. U župnoj se crkvi nalazi oltar s najvećim baroknim raspoelom na otoku poznat pod nazivom ''Dolski Isukrst''. U župnoj crkvi već 4 stoljeća pjevaju ''pučki pivoči'' koji svoje pjevne, drevne napjeve prenose s koljena na koljeno. Veliku pozornost u mjestu privlači dvor i kaštil obitelji Gospodnetić koji je podignut u 16. stoljeću. Nalazi se pri samom vrhu mjseta među kućama, a lako je uočljiv jer je crvenkaste boje. Nedaleko se nalaze i stare košnice ove drevne obitelji. Dol je također poznad po svojim špiljama koje dobiniraju na ulazu u mjesto, a i u samom mjestu. Te su špilje građene od zanimljive emdemske vrste kamena koji se zbo toga što je ''hrapav'' naziva Hrapoćuša. Od te se vrste kamena stvorila jedna torta koja je u Dolu u izradi već 2-3 stoljeća, a svojim izgledom nas podsjeća na ovu vrsu kamena pa se stoga torta zove Hrapoćuša.Osim ovok slatkog specjaliteta poznat je također i specjalitet ''Vitalac'' koji je izrađen od utrobe janjeta koji nije paslo travu već samo sisalo majčino mlijeko. Osim ovih specjaliteta Dol je poznat po svojim vjerskim običajima među kojima jue najpoznatiji onaj u zori Velikog Petka. Naime, riječ je o drevnoj pokorničkoj procesiji koja započinje u 6.30 sati ujutro na Velikom Petku. Znimljivosti ove procesije jest to da pohodi 3 već spomenute procesije (sv. Petar, sv. Mihovil i sv. Vid)
