Stoicizam: razlika između inačica

'''Stoicizam''' je antička [[filozof]]ska škola koja djeluje od 4. st. pr. Kr. -do 2. st. po. Kr., a dijeli se na staru, srednju i novu stoičku školu.

Osnivač ovoga pravca je Zenon (''nije elejac''), a ostali predstavnici su: [[Hrizip]], [[Seneka Mlađi]], [[Epiktet]] (koji je bio rob) i car [[Marko Aurelije]].

Stoici dijele [[Filozofija|filozofiju]] na: [[Logika|logiku]], [[Fizika|fiziku]], i [[Etika|etiku]]. Tvrdili su da svijetom vlada ''logos'' (svjetski um, sudbina) i zbog toga je sve nužno određeno. Centralni problem kojim se bave je [[etika]].

Osnovni moto stoika je:" "Život u skladu s prirodom". Mudar čovjek živi u skladu s prirodom i vlastitim razumom, jer tako postiže mir duše. Najznačajnije vrline su: razumnost, pravednost i umjerenost.

Starogrčki Stoici vjerovali su u više bogova, ali u isto vrijeme su, slično istodobnim starim [[Židovi]]ma, kategorično odbacili da je Bog nalik čovjeku bilo u obliku bilo u naravi. Boga[[Bog]]a su zamišljali kao uzor savršenstva te su vjerovali da postoji "um" koji vlada, a nazivali su ga "Logos", za njih je bio stvaralačka vatra i držali su da ta sila proizvodi razna bića, prožima i oblikuje svaku, čak i ljudsku narav.

Još jedna poznata stoička izreka je:" "Blažen je onaj koji se zadovoljava onim što ima".

== Relevantni članciPoveznice ==